ULOGA I VAŽNOST OCJENJIVANJA I VRJEDNOVANJA PRIPREMILA DR

ULOGA I VAŽNOST OCJENJIVANJA I VRJEDNOVANJA PRIPREMILA: DR. SC. SNJEŽANA MALIŠA

ZADATAK: Ocijenite video ocjenom od 1 do 5. Napišite kriterije na temelju kojih ste dali ocjenu. Usporedite ocjene i kriterije s kolegicom ili kolegom do sebe.

ISHODI PREDAVANJA: Objasniti zahtjevnost procesa ocjenjivanja i međuovisnost sa ostalim sistemima u procesu poučavanja. Objasniti indikatore dobrog ocjenjivanja. Objasniti razliku između formativnog i sumativno ocjenjivanja. Definirati preduvjete formativnog ocjenjivanja.

NASTAVA: odgojno-obrazovni proces u 3 faze 1. Planiranje i programiranje 2. Realizacija nastave 3. Praćenje i vrjednovanje UČITELJ znanja P R O G R A M umijeća N P P navike razvoj sposobnosti sistem vrijednosti UČENIK PROCESI: PLANOVI: a) učenje b) poučavanje c) pripremanje a) globalni b) operativni ELEMENTI NASTAVE: 1. Nastavna strategija 2. Nastavna tehnologija 3. Didaktika - spoznajna, psihološka, metodička, 4. Nastavni sistemi 5. Nastavni modeli PRAĆENJE I OCJENJIVANJE: 1. Što mjerimo? (znanje, sposobnosti, …) 2. Kako mjerimo? a) opisno b) brojčano c) Tablica za ocjenjivanje

NASTAVA - JEDNOSTAVAN PROCES? Poučavanje, a onda i ocjenjivanje čine se jednostavnim jer: profesor poučava učenici uče profesor provjerava naučeno znanje i naučenom znanju daje određenu ocjenu (1, 2, 3, 4 ili 5). Međutim u praksi profesori susreću probleme: 1. 2. 3. 4. Koliko su ocjene realni pokazatelji znanja učenika? Što se ocjenjuje? Koje su posljedice ocjenjivanja za proces učenja, a koje za proces poučavanja i planiranja? Kada je ocjenjivanje kvalitetno?

NEKI ODGOVORI: 1. 2. 3. 4. Nemamo uvid u nečije znanje ili sposobnosti nego zaključujemo posredno na osnovu indikatora znanja, sposobnosti i vještina. Pitanje: kvaliteta indikatora znanja? Različite kompetencije definiramo kao znanje: brzinu izvođenja operacija, točnost, skladnost, kreativnost, itd. Pitanje: nejasnoća indikatora znanja? Učenici uče kako misle da će biti ispitani. Uči se za ocjenu, a ne za znanje. Pitanje: objektivnost mjernog instrumenta? Poboljšavamo li učenje procesom ocjenjivanja ili ne uočavamo međuovisnosti. Pitanje: koji kriteriji ocjenjivanja poboljšavaju učenje?

OCJENJIVANJE I VRJEDNOVANJE U NASTAVI procesi su s višestrukom ulogom u poučavanju i učenju: pokazatelji postignutih (ili nepostignutih) očekivanih rezultata učenja i poučavanja motiviranja/demotiviranja učenika, ali i profesora poticanja razvijanja vještina i navika učenja uvjetovanje načina planiranja i izvođenja nastave pokazatelji „uspješnosti” učenika ali i profesora. Ocjenjivanje (naročito formativno) instrument je velike obrazovne vrijednosti i potencijala.

OCJENJIVANJE proces preko kojeg se potvrđuje da li su zadani ishodi (ili ciljevi učenja) ostvareni tj. postignuti. procjena ili zaključak načinjen na temelju sakupljenih informacija. Skup podataka i analiza procesa koji određuje koliko su učenici postigli temeljne rezultate i informira za daljnje planiranje poučavanja. Pomaže: učenicima u učenju: preko ishoda znaju što moraju naučiti i koja je razinu očekivanih znanja. profesorima pripremiti metode poučavanja i praćenja učeničkog napretka i stečenog znanja, kao i posljedica za daljnji rad

PROCJENJIVANJE ZNANJA – SUSTAV PROCES u kojem profesor prikuplja podatke, analizira ih i tumači kako bi odredio u kojoj mjeri su učenici savladali obrazovne ciljeve. Svako procjenjivanje znanja uključuje sljedeće postupke: Opažanje i s njim povezane tehnike: vrsta ispitivanja Mjerenje znanja: proces određivanje brojčane mjere nečijeg postignuća Vrjednovanje: davanje vrijednosti postignutom znanju.

MJERENJE ZNANJA 1. 2. 3. Proces mjerenja pretpostavlja: predmet mjerenja: učenikovo znanje instrument kojim se mjeri: profesor tehnika mjerenja: profesorov način ispitivanja i ocjenjivanja Profesor je u dvostrukoj ulozi jer je mjerni instrument i mjeritelj.

FAKTORI KOJI UTJEČU NA MJERENJE ZNANJA: Odnosi se na faktore: 1. koji sudjeluju pri oblikovanju odgovora od učenika nepotpuni i nejasni odgovori učenika koje profesori različito interpretiraju (podložan raspoloženjima) • elokventniji učenici bolje prolaze, ispitna anksioznost umanjuje kognitivne sposobnosti učenika • koji ovise o profesoru kao mjernom instrumentu 2. • osobna profesorova jednadžba, halo efekt, logička pogreška, pogreška sredine, diferencirana pogreška, tendencija prilagođavanja kriterija razredu koji ovise o tehnici ispitivanja i ocjenjivanja 3. • usmene i pismene provjere znanja sa prednostima i manama

PRIMJERI: • • standardne provjere znanja testovi (standardizirani) • pisanje eseja • • praktični zadaci promatranje i bilježenje • dijagnostički upitnici (ček liste i skale procjene) • razgovor učenika i učitelja • postavljanje pitanja otvorenog tipa • tradicionalno portfolio (zbirka učeničkih radova) Prikupiti podatke za kognitivno, afektivno i socijalno područje.

O ČEMU TREBA VODITI RAČUNA? Ocjenjivanje mora biti u direktnoj je vezi sa ishodima i sadržavati taksonomiju. Metode ocjenjivanja moraju biti dosljedne i usklađene s načinom poučavanja. Način ocjenjivanja uvjetuje način učenja. „Što i kako učenici uče najviše ovisi o tome kako misle da će biti ispitani. ” (Biggs, 1999). Različitosti učenika utječu na ocjenjivanje: stilovi učenja (vizualni, audio, kinestetički) motivaciji (usmjerenosti na cilj, učenje, društvo…) Preduvjet dobrog ocjenjivanje je prepoznavanje višestruke uloge ocjenjivanja.

INDIKATORI DOBROG OCJENJIVANJA ocjenjivanje je integralni proces učenja i poučavanja ocjenjivanje ima dijagnostičku, formativnu i sumativnu ulogu ispituju se više razine baratanja novim informacijama i konceptima, a ne samo poznavanje činjenica koriste se različite metode ocjenjivanja ocjene su donesene na temelju jasno definiranih ishoda i kriterija za postignuće učenici uz ocjene dobivaju i objašnjenja (povratnu informaciju)

DJELOTVORNO OCJENJIVANJE odgojno (i za odgovornost), samoprocjenjujuće predviđajuće: što će učenik znati i moći učiniti s naučenim znanjem kada se nađe u stvarnom svijetu. usmjereno na učenika kontinuirano i duboko povezana s realnim svijetom motivirajuće i da poštuje realne procese učenja ne ponavljajuće, ne selektivno, ne terminalno transparentno Da bi ocjenjivanje bilo u potpunosti djelotvorno, potrebna je suradnja učenika.

VRSTE OCJENJIVANJA: „Kada kuhar okusi juhu, to je formativno ocjenjivanje; a kada gost okusi juhu, to je sumativno ocjenjivanje!” (R. Stake, citirano u L. Earl (2003). Assessment as learning. Thousand Oaks, CA: Corwin Press, str. 24) Nakon degustacije juhe i kuhar i gost mogu odlučiti što učiniti s juhom. Vrste ocjenjivanja: dijagnostičko formativno sumativno

FORMATIVNO OCJENJIVANJE „je sustavni i kontinuirani proces prikupljanja podataka o učenju. Podaci se koristi za identificiranje stvarne razine učenja i prilagodbe nastave da se pomogne učenicima postići željene ciljeve. U formativnom ocjenjivanju učenici su aktivni sudionici s učiteljima u ocjenjivanju dijeleći s njima ciljeve i razumijevanje o tome kako se njihovo učenja razvija i koji su sljedeći koraci koje treba postići i kako ih postići”. M. Heritage (2007). Formative assessment: What do teachers need to know and do? Phi Delta Kappan, p. 207.

U SVAKODNEVICI o o Brinemo o tome da je ocjenjivanje precizno i pouzdano zaboravljajući da je za školski uspjeh manje važna preciznost od davanja uputa o tome kako se rad (učenje) može poboljšati. Iako tvrdimo da smo zainteresirani za značajno i dubinsko učenje naših učenika u nastavi koristimo testove znanja i zadatke koji potiču i usmjeravaju prema površnom učenju ili učenju napamet. Metode ocjenjivanja koje koristimo ne dijelimo s kolegama. Tendencija je da tražimo količinu, a manje kvalitetu, da smo fokusirani na sadržaj i ocjene, više nego na smjernice za poboljšanje procesa učenja.

U SVAKODNEVICI o o o U ocjenjivanju često uspoređujemo i potičemo natjecateljske stavove i misli o samopoštovanju kod učenika (nadaren ili nije), nego istinski promišljamo o tome što je učinjeno, kako je to učinjeno i kako bi se poboljšalo. Ocjene imaju više socijalnu i birokratsku funkciju (popunjene ocjene u imeniku, pripremiti informacije za roditelje) nego promoviranje učenja. Pouzdani smo u procjenama i sudovima o uspjehu svojih učenika, ali mnogo manje u odnosu na poteškoće i potrebe koje učenici manifestiraju kod učenja.

FORMATIVNO OCJENJIVANJE o 1. 2. 3. 4. 5. Istraživanja su pokazala da se učenje poboljša kada povratna informacija učinkovita učenik aktivno uključen u svoje učenje poučavanje vodi računa o rezultatima ocjenjivanja prepoznat duboki utjecaj ocjenjivanja na motivaciju i samopoštovanje učenika učenik sposoban vrjednovati samog sebe i razumjeti kako može napredovati (poboljšati se) P. Black, & D. Wiliam (1998). Inside black box. Raising Standards Through Classroom Assessment. P Delta Kappan, 80 (2), 139 -148.

Prema Black e Wiliam (1998) povratna informacija ima dva temeljna cilja: vođenje (upravljanje) i poticanje. Vođenje govori učeniku što treba biti prevladano ili ispravljeno… Povratna informacija poticanja daje komentare i savjete da se pomogne i vodi učenike u ispravljanju i konceptualiziranju. ” V. J. Shute (2008). Focus on formative feedback. Review of Educational Research, 78, 153 - 189.

PREDUVJETI FORMATIVNOG OCJENJIVANJA 1. 2. 3. 4. Stvoriti kulturu učenja u razredu. Pojasniti i podijeliti ciljeve i ishode učenja na početku svake tematske cjeline, jedinice i sata. Uključiti učenike u samovrjednovanje: potaknuti na razmišljanje o svom učenju, pratiti što znaju i razumiju. Pružiti neposrednu, jasnu i opisnu povratnu informaciju utemeljenu na kriterijima.

5. 6. 7. Naznačiti „postignutu točku i sljedeći napredak”: unutar šireg cilja, imati niz intermedijalnih (srednjih) ciljeva da bi se mogao definirati položaj napretka. Postavljati primjerena i smislena pitanja. Povećati samopouzdanje učenika u školskom uspjehu.

FORMATIVNO OCJENJIVANJE „ima značajan utjecaj na poboljšanje učenike dajući im mogućnost da imaju povjerenje u sebe, da budu kritični, da postignu rezultate koje ranije nisu mogli postići i povećaju samopoštovanje”. S. Clarke (2001). Unlocking formative assessment, Hodder Education, str. 139. u svijetu u kojem smo neprestano pod pritiskom, naprotiv, dobro je znati da možemo napraviti stvarnu razliku. . .

ŠTO MOŽEMO? Zahtijevati: ne samo točnost odgovora, nego da učenik zna objasniti, primijeniti, sam prilagoditi ili opravdati odgovore pomoću činjenica i algoritama. korištenje znanja u stvarnom svijetu: učenik mora „znati-kako” primijeniti znanje u realnim simulacijama ili stvarnoj uporabi. važne aspekte izvedbe i/ili značajne izazove na području sadržaja koje nije lako analizirati; ali nikako žrtvovati valjanost za pouzdanost. Pripremati zadatke koji su „izazovni” i predstavljaju „skup autentičnih konstrukcija” - najčešće susretanih u profesionalnom svijetu i svakodnevici.

I ZA KRAJ… „Ako je obućar loš i takvim učini svoga učenika; ako se on izdaje za obućara Atenjani će biti nešto gore obuveni – to je sve što će iz toga proisteći. Ali ako odgojitelji mladeži budu samo to po imenu, ako oni budu loše ispunjavali svoje obveze, onda će i posljedice biti drugačije; loš posao koji proizlazi iz njihovih ruku stvoriti će čitava neznalačka i poročna pokoljenja koja će upropastiti budućnost domovine”. Platon