STRADANJA DUŠE IRVING STONE ZNANJE ZAGREB 1973

Eli je obožavao sporedne staze, i morao je hodati dva puta brže od ostalih kako bi prešao istu udaljenost kao oni. . . (11)

FREUD Nikada nisam namjeravao liječiti pacijente. Znam da je hvalevrijedno ublažavati patnje pojedinaca, ali istraživanje u laboratorijima. . (17) Morat ćete raditi ono što rade svi mladi liječnici bez imovine. Bit ćete praktični liječnik. Liječiti pacijente. (32)

. . . umjetnici su ljudi koji nemaju prilike da potčine svoj unutarnji život strogoj kontroli razuma. . . u logici ne mogu istodobno postojati kontradikcije; u osjećajima one potpuno sretno žive jedna uz drugu. . (11) Pisci su vrijedni saveznici, njihovo svjedočanstvo moramo visoko cijeniti, jer oni znaju ogromno mnoštvo stvari između neba i zemlje o kojima naša filozofija još i ne sanja. U svom znanjuo ljudskoj duši oni su daleko ispred nas. . . (II/72)

. . . ljudski odnos je utoliko pouzdaniji ukoliko prođe kroz nekoliko oluja, baš kao i brod. . . (89)

Nathanov preveliki osjećaj vlastite važnosti mogao se mjeriti samo s njegovim prohtjevom za rad, sposobnošću da se udubi u svari i da ih se drži. . Vječito je bio u pokretu, držao sjajne monologe, znao od svega pomalo, ali je postao autoritet na polju neurologije. . Jednom se zaljubio, bio odbijen, i od tada se plašio ljubavi. Umjesto ljubavi, vodio je Četvrti odjel. (129)

FREUDOVA SUPRUGA MARTHA Ja volim tebe i volim svoju obitelj. Neću se nikoga odreći, niti ću prema ikome biti nelojalna. Neću dopustiti da se razori bilo koji od ta dva odnosa. (145)

BOLEST (PSIHOSOMATIKA) Nije bolest neizlječiva, već čovjekov društveni položaj i njegove obaveze postaju neizlječiva bolest. (11)

ISTRAŽIVAČ. . visok stupanj poštenog opažanja, disciplinirano promatranje i istraživanje, te traženje odgovora na pitanja koja si do tada nitko nije postavio. . . (216)

. . . zemlja se okreće oko svoje osi, a bolesnici oko svojih bolova. (269)

AMBICIJA Brzo se ispunjavaju samo skromne želje. . . (285)

ID Bog je svjestan, odgovoran, logičan (um), a Vrag je nesvjesno. . . prebivalište ružnog, zlog, pokvarenog i demonskog, zlobnog, pogubnog, škodljivog, otrovnog, sebičnog, prokletog, neprijateljskog, taloga i izmeta svemira. . (351). . . to ga je dovelo do spoznaje vlastite pogreške: on nije uzeo u obzir drugi dio nesvjesnog, možda njegovu polovinu, koja sadržava instinkte života i snage. Iz tog dijela nesvjesnog stvara se najveća i najsjajnija umjetnost (II/72)

HIPNOZA Kada ju je hipnotizirao tražio je da mu ispriča sve događaje koji su je plašili. . . - Ima još prizora, i sada ih sve vidim. . . (356)

TERAPIJA Što me stalno ispitujete, otkud potječe ovo, otkud ono; pustite me da Vam pričam ono što imam reći i nemojte me prekidati Sve dok bolesnik priča bez zastoja, moram ostati u pozadini i prepustiti mu da se izrazi kako može i mora. . . (359)

HISTERIJA Meni se čini da Frau E. ima dva odvojena i različita stanja svijesti, jedno otkriveno a drugo skriveno. . . Koliki broj nesretnika pati što je njihovo “loše” ja zavladalo njihovim prednjim mozgom. . . (363)

OD HIPNOZE PREMA ANALIZI Umjesto da sugerira djevojčici da će grčevi nestati, on ju je zapitao: - Draga moja, što vidiš pred sobom? (375)

SJEĆANJA. . histerici uglavnom trpe od uspomena. (377)

Rudolf, carev sin, se odao piću, drogama i ženama, zbog toga što mu car nije htio dati nikakav ozbiljan zadatak. Na kraju je počeo mrziti oca, samoubojstvo je došlo kao neka vrsta osvete. . (381)

. . . ja više volim da u svakoj hipnotičkoj seansi otklonim po jedan simptom. . . To pojedinačno izlučivanje simptoma daje hipnozi veće jedinstvo i snagu. . . (390)

I prijateljstvo je živi organizam. Sad si oženjen, imaš dijete i praksu. Jozefova ljubav prema tebi prije nije bila ni dublja ni jača; bila je drugačija. (402)

PRIMARNA SCENA događaji koji se događaju u djetinjstvu, kada ih mlada osoba ne može razumjeti, ostaju duboko upamćeni u nesvjesnom dijelu duše. . (414) (ovisno o kasnijem životnom iskustvu mi ih, tijekom puberteta i adolescencije, sami “bojimo” različitim emocijama, više ili manje pozitivnim odnosno negativnim. . ”retuširamo ih” i dajemo im konačno značenje – koje ne mora biti adekvatno samom događaju, ali proizlazi iz cjelokupnog odnosa i iskustva s tom osobom. . )

. . vratimo se na traumatski događaj koji je prouzrokovao vašu neuralgiju. Vi ćete se toga sjetiti, jer je on svih tih godina pažljivo čuvan u vašoj nesvjesnosti. . ispričala je kako ju je tijekom jedne svađe, na početku braka, muž uvrijedio, kao da ju je pljusnuo po licu - Kako biste mogli pričati obitelji i liječnicima o uvredama Vašeg supruga? Zato ste u nesvjesnom izvršili ovu zamjenu – bol zbog poniženja koje ste trpjeli i uvreda zamijenili ste bolom u obrazu. . . o kojem ste mogli svima pričati (432)

ANOREKSIJA ? . . . muže je bio grubijan, vrijeđao je i prijetio. . “To ću morati progutati. . . i to ću morati progutati. . . ”. U histeričnoj epizodi nutarnji glas govori: “Neću više ništa gutati”. Grlo vam se zatvori. . . (433)

. . . kada ju je muž neopravdano optužio zbog lošeg vladanja, “uboo ju je u srce” Freud je time objasnio značenje i porijeklo histeričnih stenokardija. No, tada su se javili novi simptomi, između ostalih i jaka bol između očiju. Taj je događaj skrivao neki drugi, ozbiljniji, neugodan događaj koji se odigrao mnogo prije. To joj je rekao. (437) Shvatio je da mora ići dublje, očito postoji neki događaj dublji od pronađenoga. . Na koncu mu je pacijentica opisala kako ju je baka zatekla u dječjoj dobi dok je masturbirala, pogledala ju je takvim pogledom da ju je zaboljelo u čelu, “između očiju”. . . (434) OTKRIO JE DA PRIJAŠNJI TRAUMATSKI TRENUTAK ZAHTIJEVA JOŠ JEDAN KASNIJI POMOĆNI DOGAĐAJ, KOJI ĆE OKTIVIRATI POTISNUTI DOGAĐAJ KOJI SPAVA U NESVJESNOM. TO ZNAČI DA SE LIJEČENJE POSTOJEĆE TRAUME MORA TRAŽITI U PRVOTNOJ TRAUMI, KOJA SE ZBILA U DJETINJSTVU (A NA KOJU UPUĆUJE SIMBOLIKA SEKUNDARNE TRAUME) (439)

PROTIVNIK Protivnik koji se protiv vas najjače bori, najsigurniji je da imate pravo. Njegova borba potiče iz osobnih interesa, koji nemaju veze s znanstvenom osnovom. (445)

. . . patogeni materijal se uklanja sloj po sloj. . . slično tehnici iskopavanja pokopanog grada. (454) Kao što su postepeno otkrivali nove slojeve zatrpanih gradova, tako je i on mogao dokumentirati ostatke ranijih životnih događaja u nesvjesnom pacijenta (501)

. . zaspat ćete. . . spavajte. a pacijentica odgovori: Ali ja ne spavam. . . (umjesto hipnoze) Freud položi šake na Elizabetino čelo i reče: Želim da mi kažete sve što vam se odigrava u duši, ili u vašem sjećanju, sada u trenutku ovog pritiska na vaše čelo. . . ustrajnim ispitivanjem oživio je prizor u kojem je Elizabetha opisala. . . (454)

. . . borio se s tim protivljenjima i prikrivanjima: Nešto vam se moralo dogoditi. Možda niste dovoljno pažljivi? Možda smatrate da nije važno ono čega se sjećate? To Vi ne možete odlučiti. Morate reći sve što vam padne na pamet. . bez obzira smatrate li to priklanim. . . (454)

Ako se možete suočiti s istinom pobijedit ćete svoju bolest. (455)

Freud je insistirao da Elizabeth prihvati istinu o svojoj ljubavi (prema svaku) i da s njom živi; ali i da prihvati činjenicu da se nikada neće udati za svaka. (455)

Potiskivanje nastaje kao sukob između jedne jedine ideje koja se mora potisnuti i s druge strane mase ideja koje dominiraju i sačinjavaju naš ego. (456)

. . svaka histerija nalazi svoju ahilovu petu. . . (459). Simbol zakloni neprobavljivu želju, ali ona ipak nalazi Ahilovu petu obrane i probija se u svjesno kao simptom neuroze- neuralgija zuba javlja se u žene koju je muž udario po licu, srčani napadi nakon što je bila izložena optužbama koje su je “ugrizle” za srce, bol između očiju kada ju je baka zatekla kako masturbira i uputila joj prodoran, optužujući pogled. . . (523) Ne postoji neurastenija niti analogna neuroza bez poremećaja seksualne funkcije. (474) U osnovi histerije uvijek je genitalni problem. . . to su mu svi govorili - Breuer, Charcot. .

Ono što je trebalo istjerati nije bio toliko sam stvarni događaj, već osjećaj krivice koji se uz taj događaj usadio u nesvjesnom. . . (479)

NEURASTENIJA Neurastenija, nervna nemoć muškaraca, često se svodila na impotenciju. . . Seksualno hladne žene izazivale su neuroze svojih muževa. (481)

NEUROZA STRAHA I tako sam više nego jednom vidjela oca kako prelazi u krevet majci i slušala glasove koji su me mnogo uzbuđivali. . (483) Nalazio ju je u nevinih djevojaka i dječaka koje su seksualno obavještenje dobivali pod nepovoljnim okolnostima. . . (493)

Slobodna asocija nije slobodna, svaka slučajna misao ili slika povezana je s prethodnom ili slijedećom kao karika u lancu, slobodan je samo proces, ali ne i sadržaj, osim ako ga sam pacijent svjesno prekine filtrirajući sadržaj koji iznosi terapeutu. . . (483)

. . . pacijenti su u toku terapije na njega reagirali (na isti način) kao da je on netko iz njihove prošlosti. Projecirali su (u njihov terapijski odnos) svoje želje, emocije, misli. . . jer kada bi jednom ponovno oživjeli njihovi potisnuti nesvjesni materijali, vratili bi se u godine djetinjstva i sada, u terapijskoj seansi, ponovno proživljavali taj svoj krizni period, ponekad u ljubavi i povjerenju, drugi put u mržnji i pobuni. . . (483). . . kad bi pacijent jednom shvatio prijenos (što radi tijekom prijenosa) bio bi na putu da razumije sadržaj i metodu (funkcioniranje) svog nesvjesnog. . . Tek tada bi se popeo na Mount Everest. . (484)

FOBIJA Pojavljivale su se u ljudi koji su smatrali da je sve seksualno sramno, koji su svoj strah pretvarali u pristojne fobije. . (493). . . Imali su ga muškarci oženjeni ženama koje su im bile odvratne; njima je bila neugodna i sama pomisao na ženski genitalni organ. . (494)

. . kada je imala 8 godina ušla je sama u trgovinu bombonima. . . vlasnik joj je opipao genitalije kroz haljinu. . . taj put je pobjegla, ali se vratila za tjedan dana. . . vlasnik joj je prilično dugo gladio genitalije. . . sada je bila odrasla žena, prije 2 mjeseca je ušla u trgovinu i imala je osjećaj da je dva prodavača ismijavaju zbog njene odjeće. . . Od tada nije htjela ići u trgovinu bez pratnje. . . potisnuta uspomena sada je izronila kao neuroza straha, potaknuta aktualnim događajem. Međutim, ono što ju je mučilo nije bio sam događaj (glađenje spolovila) već krivnja zbog dobrovoljnog seksualnog izlaganja, želje da bude seksualno napastovana (jer se sama vratila u trgovinu bombonima nakon prvog događaja). . . U sadašnjem trenutku nije se bojala trgovaca niti su se oni ismijavali njenoj odjeći – uplašila se svoje želje da je pomiluje po spolovilu onaj koji joj se sviđao, te straha da se neće oduprijeti iskušenju. . . zato je trebala pratnju druge osobe. . . (498)

Histerici izgrađuju postupak koji je nazvao konverzijom: svoju razdraženost transformiraju u somatski napad. . . Opsesija i fobija također su samo zamjena za primarnu neprihvatljivu ideju koja se povukla u nesvjesno. . . . neuroza će živjeti sve dok se uzročna noksa ne razjasni i ukloni (502)

Dvadesetogodišnja žena. . . čim bi pročitala u novinama vijest o nekom zločinu to bi pretvarala u svoj grijeh. . . Analiza je pokazala da ju je u mladosti malo starija žena navela na zajedničku masturbaciju. . . Zbog osjećaja nemorala i grijeha nikome se nije mogla povjeriti. . Svoj osjećaj krivnje zamijenila je drugim samooptužbama, tako je mogla priznati da je svakog dana radila nešto loše i na taj način dopustiti da se negativna psihička energija prazni u lažnom samookrivljavanju. . . (503)

. . . odgovor mora ležati u tome što ste nesretni. Nijedno sretno biće ne dolazi na ideju da se baci kroz prozor ili da ubije svoje dijete. . . - Ali zbog čega bih bila nesretna? - Ja jao liječnik naslućujem da ste nesretni u braku. . - Mlada žena zaplaka – Gotovo nikad nemam spolni odnos s mužem. . . - Zar vas nikad ne obuzmu erotska maštanja? - Da. . obuzmu me erotske misli. . . i onda osjećam nešto kao da mi se gura pod suknju. . . i stidim se sama sebe i osjećam da mislim da trebam biti kažnjena. . . - Znam da vam vjera ne dopušta razvod. . . pomirite se s mišlju da imate jak seksualni nagon koji nije zadovoljen, da nagon nije grijeh zbog kojeg se trebate kriviti - Razumijem. . Normalno je imati erotske osjećaje. . . moram naći puta da potaknem muža da me voli. . . (505)

. . . zašto se svi čude kada se nezadovoljene seksualne želje izražavaju u simbolici histerije, fobije ili opsesije. . . a bez otpora razumiju simboliku ponašanja majki koje izgube dijete pa ljuljaju komad drveta u naručju ili odbačene nevjeste koje oblače vjenčanu haljinu i godinama čekaju mladoženju. . . (507)

Zar ne vidite transpoziciju koju ste izvršili? Vi se ne ljutite na sluškinje koje se sastaju u parku s vojnicima i vode ljubav. . U svojoj obrani zamijenili ste (a zatim i izbrisali) sliku majke i čovjeka s kojim je varala vašeg oca sa zamišljenom slikom sluškinja i njihovih vojnika. . . Tako ste mogli pred majkom iskazivati svoju ljutnju i gađenje, a ne ugroziti odnos s njom. . . Zar ne bi mogli majci oprostiti ili je barem razumjeti? To je vjerojatno bio period života kada je bila nesretna. . . sada ste zrela žena i trebalo bi da prema njoj osjećate sažaljenje. . (511)

Bio je to težak slučaj straha od prljavštine. . Perete li neki drugi dio tijela često kao ruke? . . (nakon odbijanja odgovora potvrdi) - Perem genitalije svakih pola sata. . Jasno vam je da ne pokušavate oprati prljavštinu? Pa što onda pokušavam oprati? Krivnju. Kako ste znali? Jer sam imao i druge slučajeve mizofobije. . . svi su potjecali od neke vrste moralnog prekršaja koji pacijent ne može podnijeti. . Odgovorila je hrapavim glasom: Bila sam nevjerna mužu. . . Zar nije došlo vrijeme da sebi oprostite i budete korisni mužu i djeci? . . (Samo) ako smatrate da ne možete sebi oprostiti i zaboraviti osjećaj krivnje možda biste trebali razmisliti o tome da priznate epizodu vašem mužu. . (512)

Vjernici ne traže dokaz. Nevjernicima takav dokaz nije moguć. . . (519)

HOMOSEKSUALCI Freudu su dolazili samo nesretni, emocionalno uznemireni koji su hitno tražili pomoć. . . Oni koji su bili pomireni sa svojim opredjeljenjem, koji su sudjelovali u seksualnim odnosima bez ustezanja ili uznemiravanja, niti su tražili liječnika niti im je on bio potreban. (521)

U toku seanse pacijenti bi se prenosili u prošlost, zaboravljali su gdje se nalaze, proživljavali žestoke emocionalne uspomene, često plakali, čak psovali, . . . Ema je oživljavala prizore velike emocionalne žestine, uvjerena da ih proživljava sa svojim rođenim ocem. . (531)

Svrha snova je da oslobodi iz nesvjesnog potisnuti sadržaj. (542)

ORALNOST Ljubav i glas sastaju se na ženinim grudima. (II/17)

OGORČENOST Ostavi ogorčenost svojim neprijateljima. . . (II/18)

MESO Sanjala je kako ju svaki mesar odbija s riječima – “To više nemamo”. . . . Freud je shvatio da muž bolesnice ne mari za nju, da je njegov dućan zatvoren. . . (II/24)

ULICA - uličarka. . . plašila se sama ići po ulici. . . sjediti kraj prozora – Sigmund je to shvatio kao želju za prostitucijom. (II/26)

. . . zatekla je oca sa služavkom. . . dok je majka ležala na bolesničkoj postelji. . . Nije imala snage prekoriti oca, pa je izvršila zamjenu i prekoravala sebe – sama se sebi gadila, tvrdeći da je zla i bezvrijedna, da bi bilo najbolje da umre i skloni se ljudima s puta. . . (II/27)

FREUD Njeno povraćanje je bilo ispunjenje nesvjesne želje iz puberteta da bude stalno trudna i ima što više djece. Tome je kasnije pridodana želja da svu tu djecu ima s različitim muškarcima. Poslije puberteta počela se braniti od te neobuzdane seksualne želje, povraćanje je bila kazna a ujedno i obrana od prepuštanja želji – povraćala je, nije jela, mršavila, željela postati ružna i neprivlačna. . . (II/27)

Vanjski sadržaj sna odgovara aktualnim životnim okolnostima, no skriveni sadržaj odgovara potisnutim psihološkim doživljajima integriranim u srukturu te osobe. (II/35)

Homoseksualac je sanjao da je ležao u krevetu, a njegov prijatelj mu je zgrabio penis, što ga je iznenadilo, nakon čega se prijatelj povukao. . Freud mu je ukazao na ambivalentnu želju da ga prijatelj drži za penis, istovremenu i želju da osjeti gađenje prema tom činu. No, san je morao biti determiniran i nekim ranijim događajem iz djetinjstva. . . Sumnjam u suvremenost vašeg sna. . . vratimo se nazad da vidimo hoćemo li naći početnu točku u vašem djetinjstvu. . . Kad sam imao dvanaest godina posjetio sam bolesnog prijatelja. . . on se otkrio a ja sam ga uhvatio za penis. . . - (II/38)

Odrastanje je odricanje slobode (zadovoljenja nagona) po etapama – egzibicionizam vuče korijenje iz djetinjstva, to je jedino vrijeme kada čovjek može biti gol, okružen obitelji ili nepoznatim ljudima a da ga nije stid. . . (II/39)

Žalovanje je ambivalentan proces. Roditelji ne pristaju da budu mrtvi. . pitam se da li je čovjek došao na ideju teških nadgrobnih spomenika da bi majku i oca mogao sigurno držati pod zemljom. . Smrt roditelja suočava nas s činjenicom definitivnog gubitka partnera u nastojanju rješavanja zaostalih elemenata dječje neuroze. Sve one skrivene i potisnute separacione želje sada su obistinjene, realizirane, te se suočavamo s osjećajem odgovornosti za realizaciju davnih, duboko potisnutih i zaboravljenih želja. (II/41)

EDIP Freud se upita zašto je u dobi od sedam godina noću ustao u kreveta, probuđen majčinim stenjanjem, te se pomokrio nasred sobe. Htio je prekinuti i zaustaviti ono što se ondje događalo! Htio je istisnuti oca iz majčine pažnje. . . (II/)

U toj uspomeni ležala je središnja psihološka srž; zbog toga je ostala sačuvana netaknuta 38 godina. . . jasno da nitko ne bi pamtio nevažne gluposti 40 godina – ma koliko maskiran i prikriven bio zapamćeni događaj, čim je zadržan u sjećanju toliko godina on ima svoje značenje koje treba otkriti (II/48)

Zar želja ne rađa djela? Jasno da se osjećamo krivi zbog naših djela, kad je želja pokretač svake aktivnosti, čak i na sudu pravnici traže motiv, dakle želju, cilj, smisao - koja je pokrenula slijed događaj. . Tako je i Freud osjećao krivnju za smrt mlađeg brata Julijusa (II/49)

Zašto sin želi smrt oca? . . . većina očeva voli svoje sinove, dobro s njima postupa. . . Zapravo nije bitan sam lik oca, koliko njegov odnos s majkom, kojim on istiskuje dijete iz simbioze. . . Ljutnja, posesivnost, bijes, agresivnost – zbog oduzimanja voljenog objekta – pretvaraju se u rivalitet spram oca. . . (II/52)

Sreća je naknadno ispunjenje prastare djetinje želje. Zbog toga bogatstvo donosi malo sreće – posjedovanje novca nije želja iz djetinjstva. . (II/57)

Općenita je pojava da dječak želi majku, a djevojčica oca. . normalno je da se o tim stvarima fantazira. Fantazmi razvojem superega moraju biti skriveni, potisnuti. . Kako bi odrastao čovjek mogao živjeti s tim idejama u svojoj svjesnosti? ? Ubojstva i rodoskrvnuće su najstariji zločini u povijesti i zaslužuju najstrože kazne. . (II/59)

Otpor ida je najjači – Freudu vlastite jake Edipovske veze nisu dale da shvati istinu o svojoj drami, o njegovim uznemirenim pacijentima i njemu samom. . . Poriv se inercijom zadovoljava na isti način, sama spoznaja da on nije dobar, moralan, prihvatljiv itd. neće ga zaustaviti – izlječenje nastaje tek kada očišćeni (sazreli) poriv nalazi zdrav i socijalno prihvatljiv put zadovoljenja (II/61)

Cessie (sch) se vratila u infantilno stanje, tražeći da na djetinji način riješi probleme odraslih. . Sve se više i više prepuštala fantaziji. . . Njen otpor nije dopuštao nikakve slobodne asocijacije, u toku svakog sata tonula je u svoje praznine. . . (II/64) Pričala je opet o svojoj majci, pa opet o majci. . . Sigmund joj reče: Razgovarali smo o tome da želite ozdraviti, udati se i imati normalan seksualni život, dom i djecu. . . Ali vi zapravo želite da ste dijete od 1, 5 godine i da sišete na majčinim prsima, da se vratite u oralni period. . . Sigmund ju je uvjerio da će preći iz oralnog stadija u normalni genitalni. . da će moći ispuniti neke svoje oralne potrebe pomoću vagine. . (II/109)

Brali su žuti maslačak, a onda su on i John zamijetili da Paulina ima najljepšu kitu cvijeća, pa su joj oduzeli cvijeće. . plačući je otrčala seljanki koja joj je za utjehu dala komad crnog kruha. . . kad je imao 16 godina zaljubio se u 15 -godišnju Giselu, zajedno su šetali šumom, a Gisela je imala haljinu žutu poput maslačaka. . . Događaj koji se pojavljuje u sjećanjima i snovima determiniran je ponavljanjima, te se čuva od zaborava upravo asocijativnim elementima koji skupljaju sve kasnije asocirajuće događaje u kontinuirani niz koji se može provlačiti desetcima godina. . . (II/75)

Sjećanja se nižu jedno za drugim na taj način da se povezuju asocijama, i to u vrijeme svog nastajanja. . . Nevažne stvari zaboravljamo, a one koje su nam važne, jer su potaknule naš emocionalni svijet pamtimo. Sortiramo ih po grupama, prema prethodnim događajima koji su izazvali slične emocionalne reakcije, te onda u tim događajima tražimo sličnosti i tako ih pamtimo. . . Zato nije čudno što u snovima ili sjećanjima nalazimo asocijacije koje izvlače događaj za događajem, iz sve starije prošlosti. No ne radi se o aktualnom mentalnom procesu koji je sada povezao te događaje. Oni su već upamćeni tim mehanizmom, a u sadašnjosti trebamo samo nadvladati obrane da bismo mogli slijediti put asocija do najdavnijeg događaja. . .

pobuna protiv oca pretvara se u pobunu protiv svih autoriteta. . . otac je najstariji, prvi i za djecu jedini autoritet i iz njegove autokratske moći u toku povijesti ljudske civilizacije razvili su se drugi društveni autoriteti (II/8)

Snovi imaju više značenja. . . u jednom snu se može izazvati više usporednih ili sukcesivnih ispunjenja želja. . . ali i niz značenja ili ispunjenja želja može ležati u naslagama jedan nad drugim, pri čemu najniži sloj uvijek sadrži ispunjenje želje iz najranijeg djetinjstva. . . (II/83)

ČOVJEKOVE ŽELJE SU ČESTO NEREALNE I KRIJU ORALNE POTREBE Freud je čuo da je engleski psiholog i liječnik Havelock Ellis veoma pohvalio njegov rad u vezi histerije i seksualnog života u časopisu. . Bio je oduševljen, ponovno je pomislio da bi trebalo da preseli svoju obitelj u prijateljsku Englesku i ondje obavlja svoju liječničku praksu. . Freud nije znao kako su u Engleskoj brutalno postupali s Havelockom Ellisom. . . (II/87)

. . . mučio ju je strah kad bi otišla od kuće samo na sat vremena, bojala se da se nešto strašno dogodilo majci, pa je morala otrčati kući uvjeriti se da je starica dobro. . . Tu fobiju mogao je objasniti kao histeričnu protureakciju i obrambeni fenomen protiv njene nesvjesne mržnje prema majci. Nije teško shvatiti zašto su histerične djevojke vezane za majku tolikom ljubavlju. . . (II/93)

Umjesto da voli majku, a zatim umjesto majke svoju ženu, taj je mladić htio biti svoja majka. . . Nije želio zamijeniti oca, već ga je želio kazniti što je bio slab i što je njime upravljala njegova jaka, agresivna majka. . . djeca se primarno poistovjećuju prvo s majkom, nakon što u Edipskoj fazi upoznaju spolne razlike te vođeni dinamikom obiteljskih interakcija, zabrana i usmjeravanja, prihvate istospolnu identifikaciju kao konačni izbor. . . No, ako bračni odnosi nisu skladni, ako postoje naglašene razlike i nesklad roditeljskih spolnih uloga, dijete će prihvatiti identifikaciju s dominantnom osobom u obitelji, bez obzira na njen spol. . (II/107)

NEUROTSKI NADRAŽAJ PREGENITALNIH EROGENIH ZONA n n Freud upita Doru - Je li vaše kašljanje sredstvo pomoću kojega se seksualno izražavate. Da li vaša nesvjesnost preusmjerava seksualnu stimulaciju tamo umjesto na genitalije? (II/123). . ponašate se kao ljubomorna žena, postavili ste sebe na mjesto svoje majke, a u mašti se stavljate također i na mjesto gospođe Krauss, ljubavnice vašeg oca. . . Time ste postali žena koju je vaš otac nekada volio i žena koju vaš otac sada voli. . . to pak znači da vi volite svog oca, i to je uzrok vaših smetnji. . . (II/123)

DORA -nastavak Vi se ne plašite Her Kraussa (muža ljubavnice Dorinog oca, koji je ujedno zavodio Doru). . . Vi se plašite sebe, činjenice da biste mogli popustiti iskušenju. Nijedan smrtnik ne može čuvati tajnu. Ja više nemam tajni. . . Sve doktore prije vas sam mrzila jer im nije uspjelo dokučiti moje tajne. . . (II/125)

Trpim od glavobolja, ujutro mi je dobro, odmorna sam, ali kako dan odmiče, kada otvorim poštu i stignu kuriri s porukama i pozivima za dobrotvorne skupove, počinjem osjećati da mi se steže obruč oko glave. . . Bi li se moglo reći da vas nešto prisiljava da budete aktivni? Ne želim da me uvijek pozivaju, a u isto vrijeme ne želim da me u svemu zaobiđu. . U mom životu nije bilo nikakvih dubokih potresa i razočarenja. Zašto sam onda u sukobu sa samom sobom? Analiza je pokazala da ima potrebu da se natječe s majkom, jednom grande dame koja je vodila sjajan salon, uživala veliki ugled u Monarhiji, bila redovan gost na dvoru, bila poznata po svojim dobročinstvima. . . Ta figura majke, natprirodne veličine, bila je osoba s kojom se barunica natjecala. Drugi element je nastao njenim prelaskom s judizma na kršćanstvo, prilikom udaje, zbog osjećaja da nije rođena kršćanka barunica je morala raditi i postići više od bilo koga oko nje, kako nitko ne bi mogao reći da je ona nekoga odbila jer je porijeklom Židovka. . . (II/142)

n n Stekel je govorio prebrzo, mislio prebrzo, prosuđivao prebrzo, sjećao se prebrzo, pisao prebrzo, mašta mu je letjela prebrzo. . . emocionalno je dostizao klimaks svakoga trenutka. . . Freud je shvatio da Stekel pati od prijevremene ejakulacije. Cijela njegova ličnost je bila jedna ejakulacija prije prodiranja. . . (II/144)

n n n n Frau Therese je došla Freudu zbog dosade koja je vodila u depresiju, nesretna je bila zbog života, muža, doma. . . u slobodnim asocijama je iznijela na vidjelo obilje seksualnog: napastovao ju je omiljeni stric (što je bila fantazija), zatim fantazije o princu i uspavanoj ljepotici, o kraljevskoj krvi, o tome da ima za ljubavnika sve ljude od cara do kazališnih zvijezda. . . brzo je ostvarila pun prijenos na Freuda: - Vi ste moj stric, snažan muškarac, tako lijep. . Ti znaš striče da te obožavam, sanjam cijelu noć. . . zašto više voliš one djevojčure koje dovodiš kući na večeru. . . ? . . . bila je frigidna. . . bila je zaljubljena sama u sebe. . . težak slučaj narcizma. . . otkrila je masturbacije u djetinjstvu, izjavila koliko je u tome uživala, sada kao odrasla nije se htjela odreći kontrole nad svojim uživanjem. . ”Zašto da dajem svoje tijelo nekome tko je je izvan mene? Nekome tko će mi diktirati kad da ostvarim ili ne ostvarim zadovoljstvo. . . osim toga ne volim muža, fizički mi je odvratan. . . moj mi muž ne može pružiti osjećaj da sam kraljica svijeta, što smatram da bi seksualni čin trebao da postigne. . Zato godinama ne dopuštam seksualne odnose. Kad dođe vrijeme spavanja dobijem grčeve u želucu, istinske, i pravu glavobolju. . Freud je došao do osnove njenog narcisoidnog problema, iznio pred nju seksualne konflikte iz djetinjstva. . . Kad joj pomogne da dođe do višeg stupnja emocionalne zrelosti, sa psiho-seksualne točke gledišta, ona će shvatiti muža i osjetit će simpatiju prema njemu, zauzet e snošljiviji stav prema bračnom životu. .

n Usvajanje je upravo ono što je trebalo Ottu Ranku, bio je sin oca alkoholičara i nezainteresirane majke; poslali su ga u tehničku školu a zatim je radio kao šegrt u tvornici strojeva. . . Sigmund je plaćao godišnju školarinu za Otta da bi pohađao gimnaziju i maturirao, a onda se Otto upisao na Bečko sveučilište. . .

n Adlfred Adler se držao povučeno, postavio se od početka kao kolega, suradnik u psihologiji neuroza. . ranije je bio protege prof. Nothangela, koji je zadužio Freuda i preporučio Adlera Freudu. . . Adler je u mlađim danima proučavao Kapital, nikada nije postao marksista, ali su mu pitanja društvene pravde i političke reforme uvijek ostala bliska. . . Psihoanalizu i Freudeovo učenje je procjeđivao kroz vlastiti um i odbijao da prihvati cijeli “credo”. . (II/169). Alder je odrastao u bogataškom predgrađu Beča. . . (II/173)

Čudno kako su ljudi medicinske struke slični mojim pacijentima. . . prvo moram otkriti što je kod njih potisnuto, pa im dopustiti da emocionalno bjesne, pa ih navesti da mi saopće svoje muke, poniženja i krivnje iz djetinjstva. . . Samo poslije takve katarze oni mogu prosuditi istinu ili pogrešnost moga rada na osnovi dokaza. . . (II/170)

n Doktor Paul Federn je bio najružniji čovjek kojeg je Freud vidio. . . No nije dopustio da fizička ružnoća utječe na njegov život. . . bio je mio čovjek, odan prijatelj, jedan od najboljih internista u Beču. . . (II/173)

n n n pacijent je bio opsjednut željom da umre iznio je sjećanje iz šeste godine, kada je spavao s majkom dirajući njeno spolovilo dok je ona spavala. . . “Vi niste opsjednuti smrću već rađanjem. . . čeznete da se vratite u majčinu utrobu. . . Sada kada se shvatili pravu prirodu problema, da vidimo možemo li Vas izvesti na pravi put – želja Vam je vratiti se u tijelo voljene. Kod zrelih ljudi to bi bilo vraćanje dragani ili ženi (umjesto majci). Poslije ovoga, Vaša opsesija smrti trebalo bi da iščezne, i vi ćete početi razmišljati kako da uredite svoj život (II/178)

n Max Etington je bio dijete bogate ruske porodice, materijalno nezavistan. Pohađao je školu u Leipzigu, gdje mu se nastanila obitelj, ali je školu napustio zbog jakog mucanja. . . Otkrio je medicinu kao znanost u kojoj dok čovjek stoji kraj mikroskopa govor nije važan, i tu našao svoju ulogu u životu. . . Nakon studija medicine radio je u Zurichu kod Bleulera, kao aistent Carla Junga. . . koji je opet bio asistent Bleulera. .

n n Carl Jung bio je sin pastora, od majčine strane je bio 6 pastora, od očeve 2. . bio je visok preko metar i osamdeset, širokih ramena i prsa, čvornovatih ruku kao u nekog renesansnog klesara. . . Kroz naočale vidjele su se mudre, nemirne oči. . . ličnost je zračila snagom i unutarnjom vitalnošću. . mnogo sam godina spavao u očevoj sobi, moja je majka imala nervni slom i morala je otići u bolnicu. Kada se vratila spavala je u svojoj sobi iza zaključanih vrata. . . Kroz ta sam vrata često slušao užasne zvukove. . (II/205)

n znanost je vještina stvaranja iluzija. . . pomažemo pacijentima da se oslobode razornih neuroza, a na njihovo mjesto postave iluzije s kojima mogu živjeti – reče Jung. . (II/203)

n n Kako slikanjem možete protumačiti san? . . ne pokušavam kontrolirati ni sadržaj ni formu. . pustim da jednostavno teče iz moje nesvjesnosti. . . Kad završim sliku, studiram je, i saznam isto toliko o latentnom sadržaju koliko bih saznao da sam pisao značenje sna. . . – odgovori Jung (II/198)

n n n Hans je stalno majku pitao ima li ona penis ili pipicu kad mu se rodila sestra shvatio je da je izašla iz majčina tijela, vjerojatno kroz crijeva, kao što on prazni crijeva. . . Poželio je da dobije dijete. . . rado je dolazi u majčinu sobu i zavlačio se u njen krevet. . . kad ga je majka našla kako se igra penisom rekla mu je da će ga odrezati. . .

n n n n Hans se igrao sa svojom imaginarnom djecom, kada mu je otac rekao da dječak ne može dobiti djecu. . Znam, prije sam bio mama, sada sam tata. . . Pa tko je onda majka djeci? Mama. Ti si djed. Ti želiš biti velik kao ja, biti oženjen mamom, i da ona dobije djecu Da. . . Nakon tog razgovora Hansovi su se simptomi povukli – Edipsku situaciju je riješio na taj način da oca nije uklonio već ga je pretvorio u djeda. . . (II/210)

n Lertzing je izjavio da je njegova seksualnost počela oko 4 godine…. Nagovorio je privlačnu guvernantu da mu dozvoli da je gleda golu… To je izazvalo snažnu želju da vidi golo žensko tijelo – postao je voajer. Dugo mu je bilo dopušteno da s guvernantom ide u krevet, da ju svlači i miluje… Kada je dobio prvu erekciju otčao je majci požaliti se da ga boli. Ne sjeća se njenog odgovora, no od tada je mislio da njegovi roditelji znaju što misli… Zatim se bojao da bi mu otac mogao umrijeti…. Onda mu je pričao sjećanje na vojne manevre, kada je bio odrasli mladić, kada su mu dva oficira od kojih je jedan bio očito sadist, pričala o mučenju zatvorenika na način da bi im na stražnjicu zavezali lonac a pod njega stavili štakore, koji bi se onda probili u anus… i u tom je trenutku pomislio da se to događa ljudima koji su mu vrlo dragi. . mislio je na pokojnog oca i zaručnicu…. Osjećao je krivnju da će se to doista dogoditi ocu i zaručnici… te da mora vratiti neki sitni dug tom oficiru koji mu je nahotice razbio naočale pa platio poštarinu za nove - inače će otac biti kažnjen … Freud ga je upozorio na neskladno naglašen afekt i mali realni povod, te činjenicu da se iza takvog afekta krije još jedan, prikriveni sadržaj… U daljnjem tijeku terapije objasnio mu je da se iza straha krije neprihvatljiva pa stoga potisnuta želja. Te želje se ne želi odreći, istovremeno uživa u svojim patnjama bojeći se otkrića te potisnute želje, dok se formalno trudi izliječiti. Zapravo u toj patnji odrađuje i krivnju zbog perverzne želje. Opsesija i perverzne fantazije rezultirale su stvarnom dobiti – odgodom vjenčanja, koje nije želio. No, na dubljem planu se krila homoseksualna privlačnost, skrivena iza odbojnosti i straha prema sadističkom kapetanu. U transfernom prijenosu Lertzing je na Freuda prenio izljeve ljutnje i verbalne sadržaje namijenjene ocu, pa kapetanu, pa zaručnici – Lertzing je čuo izljeve svoje nesvjesnosti i sada je mogao shvatiti prirodu svoje bolesti. Prema ocu nije počinio nikakav zločin jer su opsesije potekle iz ranijeg djetinjstva i poriva koje tada nije mogao usmjeravati te koje je davno potisnuo (II/221)

n Abrahamov otac je bio učitelj hebrejskog jezika. Zaljubio se u rođakinju, ali njeni roditelji nisu vezu odobravali jer su učiteljske plaće bile male. Tako je Abrahamov otac postao veletrgovac. Abraham je u gimnaziji bio oduševljen jezicima i filologijom, te je napisao s 15 godina knjižicu o usporednoj lingvistici, na 320 jezika. Znao je latinski, grčki, engleski, španjolski i talijanski. Želio je studirati arheologiju, ali kako tog studija nije bilo u Njemačkoj opredijelio se za medicinu. . Pod utjecajem profesora histologije zainteresirao se za anatomiju mozga… te na koncu došao do Freuda… Bio je jedan od najvrednijih Freudovih sljedbenika, ostao vjeran klasičnoj psihoanalizi, a umro je u 48. godini života, od posljedica infekcije nakon uboda riblje kosti u grlo…

n Šandor Ferenci je bio peti sin u obitelji s 11 djece… bio je nizak, okrugla lica i stomaka, fizički mlitav, ali živahan i u stalnom pokretu, kad je govorio tomu se predavao potpuno fizički, nervno, . Emocionalno i mentalno… Otac mu je bio vlasnik knjižare i posudbene biblioteke u Miskolzu, štampao je i novine, i to za pokret otpora monarhiji, pa je bio kratko vrijeme u zatvoru. Uz knjižaru je imao i umjetničku agenciju, organizirao muzičke i likovne priredbe… Tako je Ferenci stekao širok krug znanja. Među brojnom djecom Ferenci se morao natjecati za pažnju. Nije to činio agresivno, već na način da je osvajao ljubav starijih a bio zaštitnik mlađih. Odrastao je gutajući novine i knjige koje su stizale u knjižnicu… Nakon gimnazije studirao je medicinu u Beču, tijekom studija pisao pjesme i išao na koncerte te je medicinu završio s dovoljnim. To mu nije smetalo da po odsluženju vojske otvori praksu u Budimpešti. Od Freuda se odvojio smatrajući da kada se pacijent u transfernoj neurozi otvori treba pokazati emocije, nadoknaditi mu pažnju koju u djetinjstvu nije imao, te je dozvoljavao dodir, pa i poljupce s pacijentima…. S Freudom se nije ozbiljno razišao zbog toga, jer je umro relativno mlad, od perniciozne anemije (230)

n Muška impotencija uvijek je izraz neuroze… simbolični izraz potisnutih tragova sjećanja na infantilne seksualne događaje… nesvjesna želja da se oni ponove i strah od realizacije te želje…. Ti tragovi sjećanja i njima izazvani impulsi nespojivi su sa svjesnom misli (233)

n Jung je govorio da uz osobne nesvjesne sadržaje postoje i drugi sadržaji, koji ne nastaju na osobnim tekovinama, već u naslijeđenoj mogućnosti psihičkog funkcioniranja, tj. u nasljednoj strukturi mozga. To su mitološke asocijacije: motivi i slike koji se mogu pojaviti u svakom dobu i svakom kraju, bez povijesne tradicije… Nazvao ih je kolektivnim nesvjesnim (291)

n Uživali su u tome što nisu htjeli poslušati (majku)…. Njihova je prva karakteristika bila što nisu htjeli (isprazniti crijeva) jer su na taj način imali priliku isticanja i pokazivanja kontrole (nad svojim izmetom)… Sklonost analnim okupacijama, ako je bila naglašena u toj dobi, ostavljala je na ličnost trajna obilježja – ti su ljudi bili uredni, točni, štedljivi i suzdržani. Te su crte predstavljale sublimirane porive analne erotike. Ako nisu bili tako dobro sublimirani mogli su uzrokovati kronične opstipacije… (301)

n Vraćala se na sjećanja kada je bila mala i vjerovala da će i njoj narasti penis kao i bratu…. Dugo joj je trebalo da shvati da clitoris nikada neće izrasti u penis – i nikada se nije s time pomirila. Neprihvatljiva joj je bila ta okupacija clitorisom – pa je učinila pomak naniže. Bila je zaljubljena u svoje noge, kupovala je stalno cipele, čarape, masirala i pedikirala noge (303)

n Freud mu je rekao da je eritrofobija nastala na temelju stida iz nesvjesnih razloga… Pacijent je iznio svoje sjećanje na prerano seksualno znanje, koje su roditelji pred njega iznosili diskutirajući o seksu pred njim, riječima koje on kao šestogodišnjak nije mogao u potpunosti razumjeti (304)

n Bio je to proces u kojem ljudi, da bi se spasili neugodnosti, istisnu iz svjesnosti pa prema tome i iz sjećanja pojedine ideje koje su za njih u nekoj dobi postale neprihvatljive i neizdržljive, međutim ne mogu potisnuti (nagonske ) impulse koji i dalje postoje i prodiru iz nesvjesnog. (315)

n …dok sam nasamo govorio sa ženom pacijenta i objasnio joj da bi se uskoro mogla vratiti potencija njenom do tada impotentnom mužu ona, koja je do tada sjedila savršeno mirno, bez razloga je počela otvarati i zatvarati svoju tašku koju je držala u krilu (331)

n Adler je napustio Freuda kada je objavio članak objašnjavajući da neuroza žena ne nastaje zbog žudnje za penisom (prema čemu bi neuroza muškaraca nastala zbog “neprimjerene” želje za uporabom penisa – na pogrešan način, na krivom mjestu, s krivom osobom itd. . ) već zbog zavisti muškarcima na njihovom društveno superiornijem položaju… Muškarci nisu neurotični jer se boje za svoj penis (koji će im biti “odrezan” zbog neprimjerene uporabe istog) već naginju prevelikom kompenziranju zbog osjećaja manje vrijednosti… (342)

n Sergej ili Čovjek Vuk se probudio u dobi od 1, 5 godine i vidio roditelje u pozi coitus e tergo, što su oni uspješno ponovili tri puta, a Sergej je mogao dobro vidjeti sve detalje njihovih spolovila…. To je bio prvotni prizor, sam po sebi neutralan, bez ikakvog značaja. No, u dobi od 4 godine, Sergej je počeo davati obilježja tom sjećanju, što se vidi iz sna koji je sanjao u toj dobi. Sanjao je da kroz prozor vidi orah na kojem sjedi 7 vukova, bijelih, naćuljenih kao da oštro paze na nešto, te dugačkih repova…Sjetio se i kako se u dobi od pet godina igrao sa sestrom pokazujući jedno drugome guzu, pri čemu bi se ona igrala njegovim penisom trljajući ga rukom, objašnjavajući da to dadilja radi s vrtlarom. Kada je penis pokazao dadilji, nastojeći ju zavesti i preoteti vrtlaru, ona je zaprijetila odsijecanjem. Kasnije je sanjao dječake koje tuku po penisima, konje koje tuku, muhe očupanih krila…. Roditelji su imali bijele spavačice kao vukovi, gledao ih je ukočeno kao vukovi njega, otac je imao veliko spolovilo kao vukovi rep…

n Homoseksualni porivi su ga plašili…. Tog je čovjeka volio i poštovao…sada više o njem u nije mogao misliti a da ga ne spopadaju homoseksualne želje. Onda je ljubav mogao pretvoriti u mržnju, pa je sada po cijeli dan mirno govorio o njemu, cijelom svijetu objašnjavati kakva je on hulja… čak su mu se počeli javljati glasovi koji su to potvrđivali te je po cijeli dan o tome mogao razgovarati…. Sigmund je spoznao da je upravo mučitelj, dakle osoba koja je u središtu zavjere uništenja, osoba koju pacijent najviše voli… (352)

n Opsesivci stvaraju bolest tabua … Tabui neurotičara i primitivnih naroda nemaju motiva osim straha od kazne … zabrane proistekle iz tabua odnose se na porive proizašle iz jakih sklonosti, odatle ambivalentan stav prema njima… nesvjesno neurotici i primitivni narodi “voljeli bi više od bilo čega na svijetu da smiju ostvariti taj poriv, ali se boje to učiniti…želju zato kriju od samih sebe, no poriv ostaje… protiv njega se bore, obzirom da ga ne uspijevaju potisnuti, na način da ga odbijaju ritualima pretvarajući tragove svjesnosti o zabranjenoj želji u zabranjene radnje… na taj način pomalo i uživaju jer kroz zabranjenu radnju dodiruju svoju skrivenu želju i svoj zabranjeni poriv te tako održavaju svoju ambivalenciju…. To je kao vjerovanje u vračanje razumnih ljudi, oni na poslu uredno funkcioniraju a onda djetinje vjeruje u vračanje … tako i neurotici žive u dva svijeta, a njihova “neurotična valuta” spaja oba svijeta jer se pojavljuje u realnom i potisnutom svijetu kao sredstvo plaćanja… ta neurotična valuta je simptom koji simbolički otkriva potisnuto…. Freud je zaključio da je glavna totemska životinja uvijek otac, te da su dvije glavne odredbe totemizma ne ubiti totem tj. oca i ne imati seksualni odnos s totemovom ženom tj. očevom ženom. To odgovara Edipu… Iz toga proizlazi da seksualne želje ne ujedinjuju ljude već ih razdvajaju, razdvajajući samu obitelj na oca i sina… totemska religija proističe iz sinovog osjećaja krivnje u pokušaju da zatomi osjećaj grijeha i smiri oca pokornošću prema njemu… sve kasnije religije pokušavaju isti problem riješiti na slične načine (370)

n Emma, ja sam Carlu (Yungu) već iznio svoje kritike… Nema smisla da ga dalje mučim (i samog sebe)… on će slijediti svoja uvjerenja… (384)

n Za manje odluke pitajte svoju svjesnost. Veće odluke u životu prepustite svojoj nesvjesnosti, da ona odluči. . . (398)

n Seksualni su nagoni jedini pravi životni nagoni. Svi ostali nagoni imaju za cilj održanje nirvane, mirovanja, nezbivanja – dakle smrti. Sukob seksualnog nagona sa svim ostalim nagonima potvrđuje teorija neuroza. Osim seksualnog nagona nema drugih nagona koji bi tražili da uspostave neko ranije stanje stvari… (448)

n Sada ćete razumjeti kako su neslaganje s jedne strane, te priznanje i pohvala s druge strane, potpuno nevažni kada čovjek posjeduje sigurnost konačne spoznaje istine… To je moj slučaj, i zbog toga sam mogao izdržati prezir i sva nevjerovanja kojima je bilo izloženo moje učenje, a pri tome nisam bio ogorčen… (486)

n Mnogi Freudovi kritičari tvrdili su da u njegovoj psihoanalizi ima više umjetnost no nauke. Goetheova nagrada za književnost (i izostanak nagrade za medicinu) bar donekle su potvrdili dio te činjenice…. (488) Freud je doprinieo spoznaji o čovjeku i mehanizmima koji ga određuju, te njegovim (prikrivenim) motivima koje iskazuje u umjetnosti i religiji, ali i svakodnevnom životu…