SADRŽAJ 1 NAZIV I POJMOVNO ODREĐENJE LOGISTIKE 2

SADRŽAJ 1. NAZIV I POJMOVNO ODREĐENJE LOGISTIKE 2. LOGISTIČKI ČIMBENICI USPJEŠNOSTI POSLOVANJA PODUZEĆA 3. OPSKRBNI LANAC 4. NORMIZACIJA ROBE I NORME 5. KVALITETA ROBE 6. POJAM, KARAKTERISTIKE I SREDSTVA POJEDINIH VRSTA PRIJEVOZA 7. KARAKTERISTIKE I OBLICI KOMBINIRANOG PRIJEVOZA 8. NOVE LOGISTIČKE STRATEGIJE I TRENDOVI U LOGISTICI 9. LOGISTIČKE DJELATNOSTI U SVEZI S TRANSPORTOM I DISTRIBUCIJOM

10. ŠPEDICIJA 11. SKLADIŠNO POSLOVANJE 12. UPRAVLJANJE ZALIHAMA 13. MANIPULACIJA ROBOM

POJAM, SADRŽAJ I TEMELJNA NAČELA LOGISTIKE Logistički čimbenici uspješnosti poduzeća Opskrbni lanac

NAZIV I POJMOVNO ODREĐENJE LOGISTIKE Logistika se obično vezuje uz riječi: Logistikos (vješt, iskusan u procjeni) Logos (riječ, razum, logika) Loger (smjestiti se) Logistika se obično povezuje sa riječima logos i logistikos jer se logističke aktivnosti oslanjaju na razum, razmišljanje, vještinu i iskustvo.

Logistika je organizacija, planiranje, provedba i kontrola tokova dobara od razvitka i kupovine preko proizvodnje i distribucije do krajnjeg kupca uz minimalne troškove. (Zelenika, R. ) Distribucija obuhvaća sljedeće aktivnosti: naručivanje, upravljanje skladištem, upravljanje zalihama, manipulaciju robom, vanjski i unutrašnji transport i informacijski logistički sustav. Logistika kao teorija iznalazi zakonitosti, a kao praksa potvrđuje ili odbacuje teoretske spoznaje.

Grafički prikaz tipičnog fizičko-distribucijskog tijeka robe Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika, teorija i praksa, Split, 2009. , 75. str.

Temeljne strukture logističkih sustava Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika, teorija i praksa, Split, 2009. , 78. str

Funkcionalno razgraničenje logističkog sustava Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika, teorija i praksa, Split, 2009. , 82. str

Operacijski procesi u suvremenom logističkom i distribucijskom sustavu Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika, teorija i praksa, Split, 2009. , 84. str

LOGISTIČKI ČIMBENICI USPJEŠNOSTI PODUZEĆA

Trendovi razvoja poduzeća i njegovog utjecajnog okruženja ukazuju na promjene činitelja, a posljedično i pokazatelja njegove uspješnosti poslovanja. Globalizacija poslovanja kao dominantan trend, koji potencira prije svega tehnološki razvoj, ovisi presudno o ljudskim potencijalima, odnosno o znanju, menadžmenta i zaposlenih te njihovoj kreativnosti da fleksibilno i prilagođavajući se organiziraju poduzeće i uključe se u proizvodnju svjetskog proizvoda.

Najznačajniji logistički činitelji dinamičke optimalizacije i uspješnosti poslovanja mogu se sistematizirati u dvije skupine: Logistički unutarnji čimbenici Logistički vanjski čimbenici

Logistički unutarnji čimbenici U skupinu logističkih unutarnjih čimbenika mogu se sistematizirati i izučavati njihov utjecaj na uspješnost poslovanja oni čimbenici koji su pod izravnom kontrolom poduzeća, na koje ono ima utjecaja i koje može prilagođavati zahtjevima dinamičke optimalizacije kao što su: logistički strategijski ciljevi, logistička tehnologija, logistički ljudski potencijali, logistički informacijsko-komunikacijski sustav, logistička organizacijska kultura i ostali logistički čimbenici.

- Logističke strategijske ciljeve (temeljni cilj jest optimalna opskrba poduzeća materijalnim dobrima, informacijama i znanjem, te optimalna opskrba korisnika proizvodima poduzeća u traženoj količini i kvaliteti, vremenu i mjestu). Zato alokacija resursa i usvajanje smjerova aktivnosti utvrđenih odabranim strategijama poduzeća trebaju polaziti od logističke koncepcije funkcioniranja poduzeća, kako bi se oblikovala odgovarajuća organizacija za provedbu strategija koje će omogućiti ostvarivanje postavljenih ciljeva. - Logističku tehnologiju (skup znanja, vještina i stručnosti sjedinjavanja ljudskih potencijala i tehničkih sredstava u procesima prostornovremenske transformacije dobara, energije, informacija i znanja, vrlo je značajan čimbenik dinamičke optimalizacije suvremenog poduzeća ). Vrlo snažne impulse razvoju logističke tehnologije daju informatička i komunikacijska tehnologija.

- Logističke ljudske potencijale (fleksibilnost ljudskog faktora kao jedinog dinamičkog elementa organizacije). Ona se ostvaruje logističkim procesima, pa logistički ljudski potencijali postaju osnovni kapital, izvor snage i uspješnosti suvremenog poduzeća. - Logistički informacijsko-komunikacijski sustav (Suvremeno poslovanje zahtjeva da se kupac tretira prije svega kao izvor informacija , a tek potom kao potrošač). Informacije o potrebama, zahtjevima i željama korisnika proizvoda i usluga polazna su osnova za upravljanje logistikom u pravcu stvaranja dodatne vrijednosti proizvoda i usluga za korisnika.

- Logističku organizacijsku kulturu (opći model ponašanja, uvjerenja i vrijednosti). Utkana je u sve aktivnosti poduzeća. Kao opći model ponašanja, uvjerenja i vrijednosti koje su zajedničke zaposlenicima u poduzeću, organizacijska kultura utječe na formuliranje ciljeva poduzeća, a i podloga je za njihovo ostvarivanje. - Ostale logističke čimbenike (određene logističke organizacijske varijable)

Logistički vanjski čimbenici (prilike i prijetnje koje dolaze iz gospodarskog okružja): - Gospodarski uvjeti okružja (poduzeće kao relativno otvoreni sustav na čije poslovanje djeluju: kvaliteta dobavljača, dostupnost dobavljača, kvaliteta i cijena rada, te u najvećoj mjeri kupci, odnosno njihova kupovna moć, želje i preferencije)

- Znanstveno-tehnološki uvjeti okružja (znanstveno-tehnološki uvjeti okruženja: pronalasci, tehnika i nepregledna zaliha organiziranog znanja) - Sociokulturni uvjeti okružja (stavovi, želje, očekivanja, stupnjevi inteligencije i obrazovanja, vjerovanja i običaja ljudi u određenoj sredini ili društvu) - Institucionalni uvjeti okružja (opći zakonski okviri za osnivanje, funkcioniranje i prestanak rada poduzeća) - Ostali logistički činitelji (konkurenti, dioničari, sindikati i sl. )

OPSKRBNI LANAC UPRAVLJANJE OPSKRBNIM LANCEM Upravljanje opskrbnim lancem (SCM) je proces planiranja, implementiranja i kontroliranja postupaka unutar opskrbnog lanca na najučinkovitiji mogući način. Američko profesionalno udruženje definira Upravljanje opskrbnim lancem kao postupak koji obuhvaća planiranje i upravljanje svim aktivnostima koje se odnose na nabavku, procesuiranje i logistički management. Upravljanje aktivnostima unutar opskrbnog lanca (skraćeno SCEM) je analiziranje svih mogućih događaja i faktora koji mogu dovesti do zastoja unutar opskrbnog lanca.

- Supply Chain Management utječe na redefiniranje Logistike: “Logistika (logistički menadžment) je onaj dio procesa logističkog lanca koji planira, implementira i kontrolira efikasan i efektivan tijek i skladištenje roba, usluga i povezanih informacija od točke izvora do točke potrošnje…” / Council of Logistics Management

1. 2. 3. Ciljevi SCM-a: Smanjenje zaliha, odnosno općenito smanjenje troškova Povećanje usluge korisnicima, odnosno veće zadovoljstvo korisnika Osiguranje konkurentske prednosti u odnosu na druge ponuđače usluge

AKTIVNOSTI/FUNKCIJE OPSKRBNOG LANCA Strateški menadžment aktivnosti potrebnih za preoblikovanje sirovina u gotove proizvode koji se isporučuju kupcu. Manja kontrola i veći broj partnera Unaprjeđenje povjerenja i suradnje između partnera unutar opskrbnog lanca -> kvalitetnija transparentnost inventara i njegova frekventnost Aktivnosti opskrbnog lanca mogu se grupirati u strateške, taktičke i operativne razine.

STRUKTURA LANCA UPRAVLJANJA OPSKRBOM Nabava Tvornica. Y Distribucijski centar RDC Prodaja. R Sirovi materijali Finalni proizvodi Tok informacija

STRATEŠKE FUNKCIJE Optimiziranje strateške mreže (broj, lokacija i veličina skladišta, distribucijski centri i pogoni); Strateška partnerstva (sa dobavljačima, distributerima i potrošačima), Koordinacija izrade proizvoda (optimalna integracija u opskrbni lanac i management pakiranja); IT infrastruktura; Gdje proizvoditi, što proizvoditi ili kupiti odluke; Poravnati ukupnu strategiju sa strategijom nabave.

TAKTIČKE FUNKCIJE Ugovori sa dobavljačima Odluke vezane za proizvodnju, (definiranje ugovora, lokacija, rasporeda i procesa planiranja); Odluke vezane za inventar (količina, lokacija i kvaliteta inventara); Transportna strategija (učestalost, rute i ugovaranje) Povezivanje svih aktivnosti Završna plaćanja.

OPERATIVNE FUNKCIJE Dnevna proizvodnja i planiranje distribucije; Dogovaranje rasporeda proizvodnje za svaki pogon u opskrbnom lancu; Planiranje i predviđanje potražnje, Planiranje nabave uključujući (trenutno stanje inventara i predviđanja potražnje) Aktivnosti zaprimanja, Proizvodne aktivnosti, Aktivnosti otpreme, Obećavanje narudžbi,

NORMIZACIJA ROBE I NORME

Drugi naziv za normizaciju i norme jest standardizacija i standardi. Riječi standardizacija i standard potječu od engleske riječi standardization, a znači normiranje, svođenje na podjednaku veličinu, jačinu, podjednak sastav, priznavanje kao norme (ili propisa). Potreba za internacionalizacijom normi dovela je do osnivanja Međunarodnu organizaciju za normizaciju ISO

DEFINICIJE I CILJEVI NORMIZACIJE NORMA (engleski naziv za normu je standard) je poznata i priznata mjera za određenu kvantitativnu ili kvalitativnu veličinu u okviru određene socijalne zajednice. Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za djelatnosti ili njihove rezultate s ciljem postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu.

Internacionalizacija normi osigurava: izbjegavanje protekcionizma, zaštitu zemalja u razvoju, stvaranje jedinstvenog svjetskog tržišta… Osnovni tipovi normi jesu: - norme za poslovno komuniciranje (pojmovi, simboli), - norme za sigurnost (zaštita života, zdravlja i imovine), - norme za dimenzije, - norme za kvalitetu (postupci za ispitivanje), - konstrukcijske norme (tolerancija i podudaranje) i - norme o materijalima (sirovine, poluproizvodi).

VRSTE NORMI - Razlikujemo 14 vrsta normi i svaka od njih ima strogo definiran cilj i namjenu: Osnovne norme (1) opisuju glavna područja primjene i opće pojmove Norme za usluge (2) utvrđuju kakva pojedina uslužna djelatnost mora bit da bi ispunila osnovnu namjenu Planske norme (3) sadrže sve elemente bilo koje planirane aktivnosti od ideje, nacrta, proračuna pa sve do realizacije Sigurnosne norme (4) točno propisuju postupke kojih se treba pridržavati kako ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja ljudi te nanošenja materijalne štete

- Norme za uporabu (5) propisuju konkretne načine i metode pri korištenju materijalnih sredstava i davanja usluga - Produkcijske norme (6) definiraju način proizvodnje određenog proizvoda - Norme za isporuku (7) definiraju ispravnu isporuku sirovina, poluproizvoda i proizvoda - Norme za mjerenje (8) definiraju način mjerenja i mjerne jedinice - Norme za kvalitetu materijala (9) definiraju kakve sirovine i poluproizvodi moraju biti, koja im je minimalna kvaliteta sadržana u propisanim karakteristikama

- Norme za procedure (10) propisuju sve nužne postupke koji se moraju poštovati prilikom realizacije proizvoda ili prilikom pružanja usluga - Norme za ispitivanje i testiranje (11) opisuju načine ispitivanja proizvoda, dobivanja i obrade podataka i njihova tumačenja - Norme za objašnjenja i simbole (12) definiraju kako treba tumačiti pojedine odredbe, simbole ili oznake - Terminološke norme (13) određuju koji se termini moraju koristiti da ne bi došlo do zabuna i nesporazuma - Deklaracijske norme (14) strogo propisuju kako i kada proizvođač mora deklarirati svoj proizvod i njegove karakteristike o kojima kupac mora biti točno i pravodobno informiran

Norme mogu biti: 1. interne (važeće u jednoj tvrtki, poslovnom sustavu ili ustanovi), 2. granske (važeće u proizvodnoj grupaciji, industrijskoj grani), 3. nacionalne (važeće na području države), U Hrvatskoj normizacijom upravlja Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo (DZNM). 4. regionalne (važeće na području regije), 5. međunarodne (važeće među dvjema i više država).

MEĐUNARODNE NORME 1. Međunarodna organizacija za normizaciju – ISO (International Organisation for Standardisation) osnovana 1947. godine sa sjedištem u Ženevi (Švicarska). 2. Međunarodna elektrotehnička komisija – IEC (International Electrotechnical Commission) osnovana 1906. godine radi usklađivanja nacionalne elektrotehničke norme. 3. Međunarodna komisija za pravila atestiranja električnih proizvoda – CEE (International Commission on Rules for the Approval of Electrical Equipment) osnovana 1926. godine 4. Međunarodni savez organizacija za upotrebu norma – IFAN (International Federation for the Application of Standards) osnovan 1947. godine radi razmjene iskustva prigodom uvođenja norma

MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA ZA NORMIZACIJU – ISO International Organisation for Standardization odnosno Međunarodna organizacija za norme službeno je započela radom 23. veljače 1947. godine, a nastala je kao savez nacionalnih organizacija za norme i normizaciju. Karakteristike ISO normi: - > zasnovane na demokratskom sustavu; dobrovoljne, tržišno orijentirane; donose se konsenzusom, od globalne su važnosti…

Institucionalne promjene u DZNM (2004. )

ISO- Međunarodna organizacija za normizaciju - “ISOS” latinski znači jednak - Zadaća: priprema, prihvaćanje i objavljivanje internacionalnih (svjetskih) normi te da se o njima brine. - Redovite članice ISO-a imaju sljedeće zadaće: 1. Informiranje 2. Prezentiranje 3. Suradnja 4. Ispunjavanje svih obveza i zadaća

KVALITETA ROBE - Prema ISO 9000: 2000 glasi: Kontrola kvalitete je dio sustava upravljanja kvalitetom fokusiran na ispunjavanje osnovnih zahtjeva vezanih za kvalitetu -> Osnovni zahtjevi –specifikacije poduzeća vezane za mjerljive karakteristike proizvoda i usluga -> Često proizvođači u specifikacije ne ugrađuju zahtjeve kupaca iako s aspekta kontrole kvalitete ispunjavaju sve zahtjeve

Kontrola kvalitete se odnosi na nadzor nad proizvodnim procesom tijekom njegova odvijanja Osiguranje kvalitete se odnosi na vrijeme nakon operativne faze i odnosi se na vrhovne menadžere, regulatorna tijela, kupce itd. Kontrola se odnosi na proces zadovoljavanja normi Sastoji se od promatranja stvarnog ispunjavanja funkcije, usporedbe ispunjavanja te funkcije te djelovanje ako se ta funkcija razlikuje od norme

Pojam ‘kontrola kvalitete’ prerasta u pojam ‘osiguranje kvalitete’ Definicija kvalitete proizvoda i usluga odnosi se na podobnost u upotrebi, sposobnost udovoljavanja zahtjevima kupaca Osiguranje kvalitete omogućuje zaštitu od problema u kontroli kvalitete Kvaliteta je relativna kategorija jer pojedinci o njoj imaju različita stajališta i interese.

KARAKTERISTIKE KVALITETE I OCJENA NJEZINE RAZINE

Karakteristike kvalitete možemo podijeliti u dvije skupine: a) proizvodne mehanička svojstva, električna svojstva, dužne mjere, geometrijski oblik, površinska obrada, mehaničke karakteristike sastava, električne karakteristike sastava. b) uporabne funkcionalnost, pouzdanost, izgled.

KONTROLA KVALITETE Prema ISO 9000: 2000 glasi: Kontrola kvalitete je dio sustava upravljanja kvalitetom fokusiran na ispunjavanje osnovnih zahtjeva vezanih za kvalitetu Kontrola kvalitete se odnosi na nadzor nad proizvodnim procesom tijekom njegova odvijanja Kontrola se odnosi na proces zadovoljavanja normi Sastoji se od promatranja stvarnog ispunjavanja funkcije, usporedbe ispunjavanja te funkcije te djelovanje ako se ta funkcija razlikuje od norme

Indirektna ili pasivna vanjska kontrola ogleda se u rastu ili padu konkurentnosti odnosno u povećanju ili gubitku tržišta. Direktna ili aktivna vanjska kontrola kvalitete podrazumijeva uvijek svjesno nametnute propise i zakone kojima društvo (država, svijet) određuje minimalnu potrebnu kvalitetu Metode i postupke za provjeru kvalitete razvrstavamo: prema namjeni provjere i prema načinu provjere. Ovisno o namjeni kvalitetu proizvoda možemo provjeravati: identifikacijskim ispitivanjem, tipskim ispitivanjem, nadzornim ispitivanjem.

Prema normi HRN EN 8402 definicija kvalitete glasi: Kvaliteta (kakvoća ili engleski quality) je ukupnost svojstava stanovitog entiteta koja ga čini sposobnim da zadovolji izražene ili pretpostavljene potrebe. Ova norma sadrži: Predgovor, Područje primjene, Nazivi i definicije, Opći nazivi, Nazivi koji se odnose na kvalitetu, Nazivi koji se odnose na sustav kvalitete, Nazivi koji se odnose na oruđa i tehnike kvalitete, Bibliografija, Abecedno kazalo.

Serija norma ISO 9000 ff sadrži sljedeće norme: ISO 9000: Norme za upravljanje i osiguravanje kakvoće – smjernice za odabir i upotrebu. ISO 9001: Sustav kvalitete – model osiguranja kvalitete u razvoju, konstrukciji, proizvodnji, instalaciji i servisiranju. ISO 9002: Sustav kvalitete – model osiguranja u proizvodnji i instalaciji. Od norma ISO 9000 i ISO 9001 razlikuje se po tome što ne predstavlja zahtjeve kod razvoja i servisiranja. ISO 9003: Sustav kvalitete – model za osiguranje kvalitete u završnom nadzoru i provjeri. Norma propisuje kvalitetu 12 elemenata. ISO 9004: Elementi upravljanja kvalitetom – smjernice. Norma sadrži smjernice za pripremu organizacijskih, tehničkih, administrativnih i kadrovskih čimbenika koji utječu na kvalitetu proizvoda.

VELIKA REVIZIJA ISO 9000: 2000 Analizom 1120 poduzeća diljem svijeta uočeni su neki nedostaci postojećih norma. 2000 godine ISO 9001, 9002 i 9003 spojeni su u normi ISO 9001. Norma ISO 9004 ostaje, a norme ISO 9001 i 9004 stvorili su konzistentni par tj. kompatibilne norme. Novom revizijom izdane su 4 osnovne norme: 1. ISO 9000: 2000 - Sustavi upravljanja kvalitetom – osnove i riječnik 2. ISO 9001: 2000 – Sustav upravljanja kvalitetom – zahtjevi 3. ISO 9004: 2000 – Sustav upravljanja kvalitetom – smjernice za poboljšanje poslovanja 4. ISO 19011: 2000 – Sustav upravljanja kvalitetom – smjernice za audiranje sustava upravljanja kvalitetom i okolišom

Organizacija koja želi implementirati sustav o kvaliteti prema normi ISO 9001: 2000 obvezna je imati slijedećih pet dokumenata: 1. Politika i ciljevi 2. Priručnik kvalitete 3. Šest obaveznih procedura (upravljanje dokumentima, upravljanje zapisima, interni audit, upravljanje nesukladnim proizvodima, korektivne radnje, preventivno djelovanje) 4. Najmanje jedan vlastiti proces i za njega proceduru 5. 21 zapis

NADZOR KVALITETE PROIZVODA PRI UVOZU I IZVOZU Nadzor kakvoće određenih poljoprivrednih, prehrambenih i neprehrambenih proizvoda provodi se na temelju Uredbe o određivanju proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći. Nadzorom kakvoće utvrđuje se da li proizvodi iz uvoza: - odgovaraju kakvoći i uvjetima koji su određeni hrvatskim normama; - jesu li na propisan način deklarirani, označeni, obilježeni i upakirani; - jesu li popraćeni propisanim ispravama; - imaju li propisane isprave, oznake, podatke i znakove o svojoj usklađenosti s propisima o kakvoći proizvoda

Zahtjev za izdavanje uvjerenja za proizvode koji se uvoze sadrži sljedeće podatke: 1. naziv i vrstu proizvoda; 2. naziv i adresu proizvođača, 3. zemlju izvoznicu i naziv inodobavljača, 4. vrstu i broj prijevoznog sredstva, 5. mjesto utovara i uputnu stanicu, 6. broj omota (koleta) i jedinicu pakiranja, bruto i neto težinu, 7. osnovne podatke o kakvoći proizvoda.

PRIJEVOZ Željeznički prijevoz Cestovni prijevoz

Prijevoz je djelatnost prijenosa ili premještanja robe i putnika u svim vrstama prijevoznih sredstava prometnog sustava Promet je širi pojam od prijevoza, jer u sebi obuhvaća sve poslove i zadatke koji su u izravnoj i neizravnoj vezi s prijevozom (utovar, istovar, pretovar, agencijski i špediterski poslovi) Sa stajališta poslovne logistike pod prijevozom se podrazumijeva djelatnost kojom se omogućava premještanje (tok) dobara kroz logistički i distribucijski sustav.

Kategorizacija prijevoza prema: infrastrukturi koju koristi (suhozemni ili kontinentalni prijevoz, vodeni prijevoz i zračni prijevoz); području djelovanja u logističkom sustavu (vanjski prijevoz/prijevoz izvan proizvodnje i unutrašnji prijevoz/prijevoz u proizvodnji); načinu organiziranja (linijski i prigodni ili charter prijevoz) i teritorijalnom obilježju (domaći i međunarodni prijevoz).

Prednosti i nedostaci kao kriteriji selekcije pojedinih vrsta prijevoza Vrsta sredstva Prednost Nedostaci Kamion Prilagodljiv u odnosu na teret, pristupačan, pouzdan i relativno brz. Posebno je pogodan za terete manjih težina na kraćim relacijama (do ). Previše zagađuje okolinu. Željeznica Fleksibilna u odnosu na teret i relativno jeftina. Posebno je pogodna za terete koji se prevoze na srednjim relacijama (od 200 do ) Visoki troškovi pakiranja, nepristupačna, nepouzdana u odnosu na oštećenja, krađe, te relativno spora. Brod Prilagodljiv u odnosu na teret, jeftin. Osobito je pogodan za terete male jedinične vrijednosti, a velike težine i opsega koji se prevoze na velike udaljenosti. Nepristupačan, osjetljiv na vremenske prilike, spor. Brz, niski troškovi pakiranja, siguran u odnosu na oštećenja tereta, krađe i sl. Posebno je pogodan za terete malih težina, visoke jedinične vrijednosti i za one kojima je važno da brzo dođu na odredište. Skup, ograničen za teške terete i terete velikog opsega. Jeftin, ne zagađuje okoliš. Neprilagodljiv u odnosu na terete i mjesto prijema i isporuke robe (nepristupačan). Zrakoplov Cjevovod I Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika – teorija i praksa, Ekonomski fakultet Split, 2009. , str. 261.

CESTOVNI PRIJEVOZ Prednosti: niže cijena na kraćim i srednjim relacijama nego kod željezničkog i zrakoplovnog prijevoza, raspolaže sa specijalnim vrstama vozila za prijevoz pojedinih vrsta robe, pa se štedi na njihovom pakiranju, isporuka robe je brža Slabosti cestovnog prijevoza u odnosu na željeznički i pomorski su: relativno veća potrošnja goriva po jedinici prevezenog tereta, ovisnost o vremenskim i drugim uvjetima u prijevozu, zagađuje okoliš, cijene prijevoza mogu biti više u odnosu na druge vrste prijevoza

MAPA AUTOCESTA U REPUBLICI HRVATSKOJ

CESTOVNA MREŽA I PROMETNA SREDSTVA Ceste se mogu podijeliti prema: gospodarskom značaju: - autoceste – posebno izrađene ceste namijenjene isključivo prometu motornih vozila s dva fizički odvojena traka za promet iz suprotnih smjerova; - državne ceste – prometnice koje povezuju teritorij jedne države s mrežom europskih cesta; - županijske ceste – javne prometnice koje povezuju teritorij jedne ili više županija; - lokalne ceste – prometnice koje povezuju naselja na području općina ili gradova.

opsegu motornog prometa: - Ceste 1. razreda ili autoceste (imaju godišnje prosječno opterećenje od 15. 000 vozila, a od toga preko 2. 000 teretnih vozila); - Ceste 2. razreda (u prosjeku 7. 000 – 12. 000 vozila dnevno u oba smjera); - Ceste 3. razreda (u prosjeku 3. 000 – 7. 000 vozila dnevno u oba smjera); - Ceste 4. razreda (u prosjeku 1. 000 – 3. 000 vozila dnevno u oba smjera); i - Ceste 5. razreda (u prosjeku manje od 1. 000 vozila dnevno u oba smjera).

CILJEVI MENADŽMENTA I TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA -> kreiranje što kvalitetnijih prijevoznih usluga, uz što je moguće niže troškove, radi čega je potrebno: Maksimizirati vrijeme korištenja vozila; Maksimizirati iskorištenost kapaciteta vozila Minimizirati kilometražu; Minimizirati broj korištenih vozila i Koristiti vozila s aerodinamičnim linijama i stimulirati vozače za štednju goriva.

ORGANIZACIJA CESTOVNOG PRIJEVOZA Organizacijom transporta nastoji se osigurati prijevoz tereta po najkraćim pravcima (maršrutama), što većom brzinom i kraćim rokovima. U praksi se primjenjuju različiti organizacijski sustavi transporta: Ponavljajući Prstenasti Radijalni Kombinirani

ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ Glavne prednosti željezničkog prijevoza su: relativno niža cijena prijevoza, što se posebno odnosi na velike i teške pošiljke, te veća pogodnost za prijevoz pojedinih vrsta roba. Slabosti ove vrste prijevoza su: češće potrebe za pretovarom robe nego kod cestovnog prijevoza, sporiji prijevoz u odnosu na zračni i cestovni, veća mogućnost oštećenja robe zbog „šokova“ pri skretanju vlakova te češće krađe pa sukladno tome viši troškovi osiguranja tereta.

Tehnologija željezničkog transporta sastoji se od tri specifične pod-tehnologije: priprema prijevoza – priprema sredstava za rad, procesa prijevoza i pripreme organizacije prijevoza; provedba prijevoza – poslovi i zadaci koji se odnose na postavljanje vagona, primopredaju tereta, slaganje i zaštitu tereta, sastavljanje kompozicije vlakova… završetak prijevoza – razni špediterski poslovi koji su u vezi s teretom, posadom i prijevoznim sredstvima.

PRIJEVOZ NA VODI I ZRAČNI PRIJEVOZ

Prijevoz na vodi može se podijeliti na: Riječni prijevoz pogodan za masovnu robu niske pojedinačne vrijednosti (razne rude, pogonsko gorivo, građevinski materijal, žitarice…) Prednost kanalskog prijevoza - pogodan za prijevoz masovne robe niske pojedinačne vrijednosti (rude, pogonsko gorivo i sl. ). Nedostatak riječnog i kanalskog prijevoza je njegova neprimjerenost za transport tijekom jednog dijela godine i visoki troškovi održavanja prometnih putova.

POMORSKI PRIJEVOZ U funkciji tijekom čitave godine Zbog znatno nižih prijevoznih tarifa uglavnom se prevozi masovna roba Prednosti su pomorskog prijevoza u nižim cijenama prijevoza, većem kapacitetu sredstava prijevoza, fleksibilnosti prijevoznih sredstava, sigurnosti prijevoza i manjem zagađenju okoliša Najveći nedostatak jest sporost i velika cijena prijevoznih sredstava

Pomorska infrastruktura - luke su temeljni čimbenici prometne infrastrukture na vodi ili ključni čvorovi na logističkoj mreži - pod lukom se podrazumijeva prirodno ili umjetno zaštićen, dovoljno dubok, vodeni i s vodom povezani kopneni prostor s izgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, prostorijama i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje, popravak i zaštitu brodova i brodica, ukrcaja i iskrcaja tereta i putnika, uskladištenja tereta i manipuliranja njime, te za odmor posade

Struktura sustava morskih luka Izvor: Šamanović, J. : Prodaja, distribucija, logistika – teorija i praksa, Ekonomski fakultet Split, 2009. , str. 291.

Sredstva pomorskog prijevoza robe su: teretni, putničko-teretni i putnički brodovi S obzirom na organizaciju prijevoza brodovi za prijevoz tereta mogu biti: linijski brodovi, brodovi slobodne plovidbe, putničko-teretni brodovi i putnički brodovi Organizacija prijevoza na vodi mora se prilagoditi specifičnostima tehnološkog procesa rada. Radni proces obuhvaća: a) Pripremu za ukrcaj b) Poslove ukrcaja i istovara robe

ZRAČNI PRIJEVOZ -> prijevoz robe, pošte i hitnih pošiljki zrakom Unatoč većim vozarinama, robni zračni prijevoz zbog brzine prijevoza ima za određene terete i veće relacije sve veću konkurentsku prednost Nedostatak zračnoga robnoga prijevoza je velika cijena prijevozne usluge, mali kapacitet sredstava prijevoza i teškoća primjeni integralnog transporta i korištenja standardnih kontejnera

Kriteriji za razvrstavanje zračnog prijevoza: predmet prometovanja (putnički i teretni), organizacija prijevoza (linijski i charter prijevoz), namjena (javni prijevoz za vlastite potrebe), te prostor prometovanja (domaći i međunarodni zračni prijevoz) Zračni promet treba promatrati kao složeni dinamički sustav koji obuhvaća: prijevoz putnika i tereta; prihvat i otprema putnika i tereta i kontrola letenja i vođenja zrakoplova.

CJEVOVODNI, KOMBINIRANI I UNUTARNJI PRIJEVOZ

CJEVOVODNI PRIJEVOZ - specifična prijevozna djelatnost kojom se pomoću posebne cjevovodne prometne infrastrukture i suprastrukture prevoze posebne vrste proizvoda Prema predmetima koji se prevoze cjevovodima razlikuju se: vodovodi, naftovodi („Južnoeuropski naftovod“); plinovodi; te produktovodi – služe za prijevoz drvene građe, cementa, mulja, ugljena, pšenice, ribe i sl.

Prednosti cjevovodnog transporta: najsigurniji i najekonomičniji transport nafte i plina Nedostaci prijevoza cjevovodom: visoka kapitalna ulaganja, sporost prijevoza, ograničenost na određenu vrstu tereta, prijevoz samo u jednom pravcu Najveći cjevovodi na svijetu nalaze se na području bivšeg SSSR – a, Suesko – mediteranski naftovod (SUMED), Južnoeuropski naftovod, Langeled – plinovod od Norveške do Velike Britanije, još nije izgrađen

Kombinirani prijevoz Temeljni zadatak kombiniranog prijevoza jest da izabere najpovoljnije prijevozno sredstvo i najjeftiniji transportni proces Problem izbora najpovoljnijeg transportnog procesa rješava se izgradnjom odgovarajućega transportnog lanca Najčešće se radi o prijevozu cestovnih vozila zajedno s teretom na željeznički plato vagon ili cestovno vozilo ili željeznički vagon na riječni ili pomorski ro-ro brod.

Pod transportnim lancem podrazumijeva se skup tehničkih i organizacijskih postupaka, pomoću kojih se premještaju ljudi i dobra, od izvora do cilja. Pod kombiniranim ili multimodalnim prijevozom podrazumijeva se sustav prijevoza robe s najmanje dva transportna sredstva iz različitih grana prometa, pri čemu nema promjena u transportnoj jedinici tijekom čitavog transportnog puta.

U kombiniranom prijevozu transportni pothvat može se organizirati od strane jednog ili više poduzetnika. Kombinacijom prednosti i nedostataka pojedinih vrsta prijevoza mogu se postići optimalni učinci. Tako se prijevozu određenog tereta kombinira zračni, koji je najskuplji i najbrži, s vodenim, koji je najjeftiniji i najsporiji (veća brzina & niža cijena)

Temeljne karakteristike kombiniranog prijevoza: a) prijevoz robe provodi se s najmanje dvije vrste prometnih sredstava iz različitih grana, i b) transportna jedinica, prilikom prekrcaja s jednog na drugo transportno sredstvo, ostaje netransformirana. Za učinkovitu primjenu kombiniranog prijevoza neophodno je osigurati: a) dobru organizaciju prijevoznog procesa; b) odgovarajuće komunikacijske veze i obavijesti između sudionika u transportnom lancu; c) standardizaciju utovarnih jedinica (kontejnere, palete i sl. ) i transportnih sredstava i d) odgovarajuću količinu tereta za duže vrijeme

U praksi se primjenjuju tri oblika kombiniranog prijevoza, i to: a) naptrnjački ili „huckepack“ prijevoz – natovarena cestovna vozila prevoze se željeznicom ili brodovima; b) bimodalni prijevoz – upotreba sredstava prijevoza koja mogu prometovati cestovnom mrežom i željezničkom prugom; objedinjuje fleksibilnost cestovnog i ekonomičnost željezničkog prometnog sustava; c) prijevoz robe u kontejnerima koji se prevoze s najmanje dva prijevozna sredstva iz različitih grana prometa, bez da se rasformira jedinica tereta

UNUTARNJI PRIJEVOZ -> premještanje i odlaganje svih predmeta rada unutar poduzeća Za uspostavu funkcionalne organizacije unutarnjeg prijevoza potrebno je: - definirati postupke kod protoka predmeta rada; - odrediti način obrade i dostave informacija; - osigurati sredstva koja su potrebna za provođenje potrebnih postupaka; - odrediti osobe ili radna mjesta koja sudjeluju u postupcima prijevoza; - definirati putove prijevoza između radnih mjesta i normirati potrebno radno vrijeme za pojedine postupke te - utvrditi troškove pojedinih postupaka i aktivnosti.

NOVE LOGISTIČKE STRATEGIJE -> logistička strategija, zajedno sa ostalim strategijama, pomaže poduzeću ostvariti konkurentsku prednost Ona ima tri dimenzije: brzina isporuke, pouzdanost isporuke, te čvrsta partnerska veza između sudionika u marketinškom kanalu Pod logističkom strategijom podrazumijeva se vještina upravljanja i kontrole operacija koje se odnose na ostvarivanje logističkih ciljeva

Temeljni je cilj logistike i distribucije osigurati vremenski i prostorno optimalan, a troškovno povoljan tok materijala, roba i odgovarajućih informacija koje poduzeće šalje na tržište i prima s tržišta Novi uvjeti poslovanja čine poslovanje sve kompleksnijim: - Otvaranje međudržavnih granica - Razvitak prometne infrastrukture, liberalizacije, deregulacije i standardizacije u transportu - Dostignuća u informacijskoj tehnologiji - Zaštita okoliša

SUVREMENI PRISTUP MODELIRANJU LOGISTIČKIH STRATEGIJA Logističke strategije provode se pomoću strateških odluka koje se odnose na: - Integriranje sudionika distribucijskog kanala u opskrbni lanac - Planiranje i kontrolu zaliha - Dislokaciju proizvodnje - Unapređenje usluga kupcima Logistika je podržavajući sustav i alat za globalnu strategiju

-> klasična marketinška načela potrebno je dopuniti sa tri nova načela, koja glase: Pouzdanost isporuke (utječe na sniženje zaliha robe u skladištu i sigurnost opskrbe) Ažurnost isporuke (logistički menadžment treba usmjeriti prema traženju sredstava za otpremu manjih količina robe) Čvrste partnerske veze (tvrtke nastoje smanjiti ukupan broj dobavljača)

LOGISTIČKE STRATEGIJE

U praksi poduzeća u razvijenim industrijskim zemljama najčešće su prisutne ove logističke strategije: 1. Upravljanje lancem opskrbe 2. Kompresija vremenskog ciklusa 3. Fleksibilna proizvodnja prema zahtjevu tržišta 4. Paketi usluga specijaliziranih logističkodistribucijskih poduzeća

LANAC OPSKRBE - Skup tvrtki koje omogućuju proizvodnju i tok proizvoda kroz distribucijski kanal Bliska koordinacija među sudionicima u marketinškom kanalu može uvjetovati visoku kvalitetu logističkih usluga uz istodobno smanjenje troškova. U opskrbni lanac uključeni su proizvođači, prijevoznici, veletrgovci i trgovci na malo i svi ostali koji mogu pridonijeti učinkovitoj transformaciji dobara

Vitalna spona između proizvodnje i logistike manifestira se kroz: -> Proizvodnju robe koja po pitanju količine, asortimana i kvalitete odgovara željama kupaca -> Isporuke narudžbi po sustavu „upravo na vrijeme“ -> Eliminaciju svih aktivnosti u procesu reprodukcije koje ometaju tok dobara i ne pridonose povećanju vrijednosti finalnog proizvoda

KOMPRESIJA VREMENSKOG CIKLUSA -> skraćenje vremena od trenutka kada je kupac poslao narudžbu dobavljaču do isporuke robe Logistički operater nastoje taj proces skratiti povećanjem dostupnosti zaliha, boljim uslugama prijevoza i primjenom djelotvornijih sustava upravljanja i kontrole zaliha (Planiranje materijalnih potreba – MRP, planiranje distribucijskih potreba – DRP, i sustav “upravo na vrijeme” - JIT).

Za funkcioniranje navedenih sustava neophodno je osigurati: Elektronsku razmjenu podataka (EDI) između proizvodnje, veleprodaje i trgovine na malo Informacijski program koji može podržati veliki obim podataka uključenih u distribucijske aktivnosti Obilježene proizvode bar-kodom ili mikročipom Odgovarajuća prijevozna sredstva Pod „fleksibilnom proizvodnjom“ podrazumijeva se proizvodnja proizvoda u količini i vremenu koji najbolje odgovaraju kupcima

U posljednje vrijeme sve više distribucijskih poduzeća nudi posebne pakete logističkih usluga. Postoje različiti tipovi usluga koje mogu pružiti distribucijska poduzeća kao što su: Ekskluzivne distribucijske usluge Specijalne distribucijske usluge za posebne proizvode Regionalne distribucijske usluge Prijevozne, skladišne i druge distribucijske usluge

Trendovi, koji bi u budućnosti mogli determinirati modeliranje novih logističkih strategija u poduzećima: -> Razvitak informacijske tehnologije i integralnih logističkih sustava -> Centralizacija skladišta i stovarišta -> Porast distribucijskih usluga trećih osoba -> Naglasak na što bolje usluživanje kupaca -> Porast korištenja kompjuterskih modela za strateško planiranje

-> Pojava novih transportnih sredstava, tehnologija prijevoza i skladišne opreme -> Smanjenje udjela ljudskog rada pri skladištenju, prijevozu i manipulaciji -> Totalna kompjuterizacija administrativnog poslovanja i bitno smanjenje „papirologije“ Neuvažavanje logistike u organizacijskim strukturama pojedinih poduzeća uzrokuje slabiju konkurentsku sposobnost na tržištu i lošije poslovne rezultate u odnosu na tvrtke koje su to učinile

LOGISTIČKE DJELATNOSTI Transport i distribucija

Transportni i prometni sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez partnerske suradnje s mnogobrojnim logističkim djelatnostima: 1. djelatnosti međunarodnog špeditera, 2. djelatnosti morskih luka, 3. djelatnosti lučkih slagača, 4. djelatnosti skladišta i terminala, 5. djelatnosti carinskih skladišta, 6. djelatnosti slobodnih zona, 7. djelatnosti robno-transportnih centara, 8. djelatnosti robno-distribucijskih centara,

9. djelatnosti robno-trgovinskih centara, 10. djelatnosti logističkih centara, 11. djelatnosti pomorskih agenata, 12. djelatnosti izvršitelja ugovorne kontrole, 13. djelatnosti osiguravajućih društava, 14. djelatnosti tijela državne uprave i 15. ostale logističke djelatnosti u vezi s transportom i prometom. Pod poslovima međunarodne špedicije razumijevaju se gospodarske usluge vanjskotrgovinskog prometa

Međunarodni špediter je gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje vanjskotrgovinskog prometa. Međušpediter je drugi špediter, pravna ili fizička osoba na kojega je glavni špediter prenio u cjelini obavljanje određenoga špediterskog posla. Podšpediter je drugi špediter, pravna ili fizička osoba na kojega je glavni špediter prenio u cjelini obavljanje određenog špediterskog posla.

Sve poslove međunarodnog špeditera moguće je sistematizirati u dvije temeljne skupine: Skupinu osnovnih špediterskih poslova otprema, doprema ili provoz robe u međunarodnom prometu Skupinu specijalnih špediterskih poslova povremeni, od slučaja do slučaja i samo u posebnim prilikama kada se kompletira (upotpunjuje) paket usluga u vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu

U hrvatskome pravnom sustavu špediteri (otpremnici) imaju tri pravnoekonomska statusa: Špediter u statusu komisionara: posrednik između izvoznika i uvoznika i drugih aktivnih sudionika vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava Špediter u statusu agenta: posrednik između izvoznika i uvoznika i nekih sudionika, vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava, prije svega carinskih tijela, osiguravatelja… Špediter u statusu samostalnoga gospodarstvenika: posrednik između svojega nalogodavatelja i mnogobrojnih aktivnih sudionika vanjskotrgovinskoga i prometnoga sustava

Luka je prometno čvorište u kojemu brodovi ukrcavaju, iskrcavaju i prekrcavaju teret i putnike i u kojemu se susreću prijevozna i prekrcajna sredstva pomorskoga i kopnenoga prometa. Lučke djelatnosti proizlaze iz temeljnih lučkih logističkih funkcija: 1) ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta i putnika, 2) skladištenje i manipuliranje roba, tvari, stvari, 3) privez i odvez brodova, jahti, ribarskih, sportskih i drugih brodica i plutajućih objekata, 4) mnogobrojne ostale gospodarske djelatnosti.

Temeljni elementi proizvodnje lučkih usluga su: Lučka infrastruktura (svi objekti i mediji stalno fiksirani na lučkome području, odnosno u lučkom akvatoriju) Lučka suprastruktura (pokretna prijevozna i prekrcajna sredstva) Predmet rada (ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj tereta i putnika, skladištenje i manipuliranje roba, tvari, stvari, privez i odvez brodova) Ljudski potencijal (interdisciplinarno i multidisciplinarno obrazovani, osposobljeni i iskusni ekspertni timovi)

Najvažnije djelatnosti lučke uprave jesu: briga o izgradnji, upravljanju i modernizaciji pomorskog dobra; briga o izgradnji, upravljanju i modernizaciji lučke infrastrukture i lučke suprastrukture; osiguravanje trajnog i nesmetanog obavljanja lučkog prometa; osiguravanje pružanja usluga od općeg nacionalnoga i gospodarskoga interesa; planiranje i nadziranje rada trgovačkih društava koja obavljaju gospodarske djelatnosti na lučkom području; upravljanje slobodnim zonama na lučkom području.

Tijela lučke uprave su: upravno vijeće (donosi planove, odluke, akte, cjenike, izvještaje i sl) i ravnatelj (organizira, vodi rad i poslovanje lučke uprave. . ) Pod skladištima se podrazumijeva točno određeni prostori u luci, na terminalu, robno-transportnom centru i sl. koji služe za uskladištenje i rukovanje teretom Javna se skladišta bave i kondicioniranjem robe, odnosno održavanjem robe u stanju upotrebljivosti

Pod terminalima se podrazumijeva točno određeni, u pravilu, otvoreni prostori s pripadajućim objektima i uređajima, locirani u prometnim čvorištima ili u njihovoj blizini, koji služe za usklađenje, privremeno čuvanje, rukovanje, iskladištenje, razvoz, provoz tereta, putnika, živih životinja Konsignacijska skladišta su posebna vrsta skladišta za smještaj uvozne carinske robe, koja je stranog vlasništva

U carinsko skladište smješta se uvozno neocarinjena roba sve do okončanja carinjenja i predaje vlasniku, kao i domaća ocarinjena roba namijenjena izvozu do trenutka predaje robe prvom prijevozniku te roba u tranzitu. Slobodne zone su dio nacionalnoga teritorija koji je posebno označen i ograđen i u kojemu se gospodarske djelatnosti obavljaju prema posebno propisanim uvjetima, a može se sastojati od više odvojenih dijelova. U transportnim i logističkim lancima važne karike predstavljaju robno-transportni centri.

U robnotransportnim centrima moderna mehanizacija i organizacija rada treba omogućiti primjenu suvremenih tehnologija transporta: paletizacija, Huckepack i Bimodalna tehnologija transporta Robnotransportni centri mogu biti: nacionalni, međunarodni, mikro, makro, globalni centri, ovisno o njihovoj lokaciji, obilježjima robnih tokova i veličini. Robnodistribucijski centri su suvremeni kompleksi specijaliziranih i univerzalnih skladišta u kojima se obavljaju mnogobrojne manipulacijske, skladišne, trgovinske, distribucijske i transportne funkcije

U funkcioniranju robnodistribucijskih centara osobitu važnost ima funkcija fizičke distribucije, koja obuhvaća sve radnje u procesu fizičkog kretanja i čuvanja roba od proizvođača do potrošača. Robnotrgovinski centri su suvremeni kompleksi maloprodajnih objekata u kojima su koncentrirane mnogobrojne specijalizirane i mješovite maloprodajne trgovine. Logistički centri su iznimno složeni stohastički makrokompleksi specijaliziranih i univerzalnih skladišta i terminala svih vrsta, carinskih zona, robnotransportnih centara, robnodistribucijskih centara i robnotrgovinskih centara.

Struktura je logističkih centara kao sustava relativno fleksibilna, ona se stalno prilagođava zahtjevima tržišta, kupaca, potrošača, korisnika roba i usluga dotičnog centra. Pomorski agenti obavljaju osnovne poslove koje se mogu sistematizirati u tri skupine: zastupanje, posredovanje i pomaganje u ime, po nalogu i za račun nalogodavatelja. Izvršitelji ugovorne kontrole jesu pravne ili fizičke osobe koje obavljaju u ime, po nalogu i za račun svojeg nalogodavatelja ugovornu kontrolu robe te određene pravne radnje.

Osiguravajuća društva su pravne osobe koje se profesionalno bave imovinskim i životnim osiguranjem i/ili reosiguranjem. Djelatnosti tijela državne uprave 1. Carinska služba – to je služba tijelo državne uprave koje obavlja carinjenje robe prijelazu robe preko državne granice. 2. Veterinarski inspektorat – veterinarskozdravstvene preglede i kontrolu na graničnim veterinarskim prijelazima obavlja granični veterinarski inspektorat.

3. Sanitarni inspektorat – sanitarni nadzor obuhvaća nadzor nad osobama i djelatnostima, građevinama, prostorijama, prostorima i uređajima koji mogu na bilo koji način štetno utjecati na zdravlje ljudi. 4. Fitosanitarni inspektorat - osnovni zadatak fitosanitarnoga inspektorata jest sprečavanje unošenja i širenja biljnih bolesti i štetočina. 5. Tržišni inspektorat – uređuje načine i uvjete obavljanja gospodarskih djelatnosti na domaćem tržištu, vanjskotrgovinsko poslovanje, cijene proizvoda i usluga, naknade, pristojbe, pretplate i druge slične naknade.

Ostale logističke djelatnosti Uz prethodno spomenute logističke djelatnosti u vezi s transportom i prometom, u funkcioniranju transportnih i prometnih sustava, imaju posebno važnu ulogu i druge logističke djelatnosti: - Djelatnosti lučkih kapetanija, - Djelatnosti granične policije (koja obavlja kontrolu prometa i putnika na graničnim prijelazima na kopnu i moru…), - Djelatnosti financijskih institucija i sl.