b7a584f96c67cbd46a24c4ccbffd6e0f.ppt
- Количество слайдов: 47
Prof. dr. sc. Želimir Dulčić Predavanja ožujak 2006.
1. POJAM, NASTANAK I RAZVITAK PODUZEĆA 1. 1. Poimanje poduzeća PODUZEĆE je: - organizacijski oblik, - proizvodnja vrijednosti i nove vrijednosti, - ekonomski opredijeljena samostalna i rizična jedinica gospodarenja, - povezano s nužnošću postojanja tržišta, - nositelj investicija i razvoja, - eminentni oblik poduzetničke aktivnosti. Budući da je poduzeće gospodarsko-tržišni subjekt, neposredni motiv i cilj njegova osnivanja nije zadovoljenje potreba ljudi i društva već ostvarivanja dobiti (profita). Poduzeće, dakle ne proizvodi neposredno za ljude, nego za tržište. NEMA PODUZETNIŠTVA BEZ PODUZEĆA NI PODUZEĆA BEZ ODREĐENOG PODUZETNIŠTVA.
Dok je objektivni nositelj poduzetništva poduzeće, dotle je njegov subjektivni nositelj poduzetnik. To znači da se poduzeće pojavljuje kao sredstvo ostvarivanja poduzetničkih ciljeva. Poduzeće ima tri bitne značajke koje ga razlikuju od drugih organizacijskih jedinica. Očituju se u obliku tri načela: - načelo autonomije, - odlučivanja, - snošenja rizika. Prema vlasništvu : privatno ili državno, odnosno društveno ili javno Poduzeće je s jedne strane, ekonomska, a s druge strane ljudska organizacija. Kao ljudska, tj. socijalna organizacija, poduzeće nije interesno homogeno. VLASNIK je onaj koji određuje temeljnu svrhu, motivaciju i osnovno ponašanje poduzeća. Vlasnik obuhvaća i kapital i učinke kapitala i rada, odnosno profit ili dobit poduzeća. Proizlazi da je poduzeće kao izvedeni ekonomski subjekt zapravo instrument, sredstvo pomoću kojeg vlasnik ( i društvena zajednica) ostvaruje svoje interes kao izvorni ekonomski subjekt.
Izvorni ekonomski subjekt svoje interese redovito ostvaruje posredstvom managera, kao svog povjerenika i opunomoćenika. Prema teoriji SUSTAVA, poduzeće predstavlja organizacijski poslovno-proizvodni sustava sastavljen od većeg broja elemenata – podsustava tehničko-tehnološke, sociološke (ljudske) i prirodne naravi, a istodobno i od podsustava funkcionalne naravi (nabava, prodaja, proizvodnja, itd. ). Riječ je o otvorenom, dinamičkom i upravljajućem sustavu koji je i sam podsustav ekonomskoga i drugih sustava iz njegove okoline.
1. 2. Nastanak i razvitak poduzeća Poduzeće u današnjem smislu pripada epohi kapitalizma. Povijesni začeci poduzeća vezani su uz pojedinačne veće pothvate u otkrivanju novih područja na našem planetu te uz razvijanje trgovine i trgovanja u dalekim zemljama. Organiziran je pothvat koji je uključivao izvršenje određenih grupa zadataka i po izvršenju organizacija se raspustila. poduzetnik pothvat poduzeće Kao trajnija organizacija poduzeće se pojavljuje između dvanaestoga i petnaestoga stoljeća. U prvo vrijeme se ono javlja u trgovini, kreditnim i mijenjačnim poslovima, u brodarstvu, ali i u osvajanju novih područja. Ono se pojavljivalo čak i u obliku razbojništva i gusarstva. Začeci trgovačkih poduzeća javljaju se u Italiji već u dvanaestom stoljeću, kao privremena društva, udruženja za jedno ili više trgovačkih putovanja. Međutim s kraja četrnaestoga stoljeća šire se trajnija udruženja koja su kasnije poprimila oblik današnjih javnih trgovačkih poduzeća.
Poduzeće je, u pravilu, nastalo tako što se gospodarska aktivnost odvojila od poduzetnikova domaćinstva i osamostalila se. Kao masovna pojava i tipičan oblik gospodarenja javlja se tek u 15. stoljeću. Proces razvoja poduzeća je nastavljan a pogotovo u fazi industrijskog kapitalizma. Ubrzani razvitak znanosti i tehnologije, što ga nosi treća tehnološka revolucija i promjene što ih ona prouzrokuje, ne samo u materijalnoj proizvodnji nego i u gotovo svim oblastima ljudskog djelovanja u društvu, izaziva radikalne promjene u razvoju poduzeća. Umjesto velikoga postaju zanimljiva srednja i mala poduzeća, umjesto centralizacije – decentralizacija, umjesto hijerarhijske vertikalne organizacijske strukture – linearna demokratska, kooperativna, mrežna struktura. Umjesto masovne proizvodnje standardiziranih i unificiranih proizvoda i usluga, dolazi do segmentacije proizvodnje, šarenila proizvoda, sve novijih i novijih oblika i kvalitete, izgleda i svojstava itd. U organizaciji poduzeća zamjetna su dva istodobna procesa. Prvo velika i srednja poduzeća divizionaliziraju se, segmentiraju i decentraliziraju u male, samostalne poslovne jedinice (profitne centre, centre odgovornosti, istraživačko-razvojne centre i slične jedinice). Istodobno dolazi do brzoga nestajanja malih poduzeća, ali i pojave novih. Poduzeća se zasnivaju na vlasništvu pojedinaca koji su istodobno dinamični poduzetnici i manageri. Dakle, u malim poduzećima sve se tri funkcije spajaju u jednoj osobi ili manjoj grupi osoba.
Proces teče tako da se od ideje ide na pothvat a od njega, i , u svezi s njim, na organizaciju poduzeća Usporedno s time se bitno mijenja i odnos između poduzetničkih oblika (poduzeća) i situacije u njihovoj okolini. neizvjesnost promjena Promjene u odnosu prema poduzeću i okolini 1. Neizvjesnost 2. Izvjesnost i vjerojatnost poduzetnik pothvat poduzeće sust. pothvat 3. Neizvjesnost i promjene pothvat poduzeće jednokratan “hazard” vlasnik manager rutina-rizik konfederacija poduzetnika interno poduzetništvo individualni i grupni poduzetnik rizik -”hazard”
PODUZEĆE (engl. Firm, business, company, enterprise) Identificira se s poduzetnikom, ali tijekom vremena postaje sinonimom poduzetničke aktivnosti. Razvitkom ekonomske teorije formirala su se dva gledišta spram definiranja poduzeća: - prvo je gledište onih ekonomista koji osporavaju naziv poduzeća svim gospodarskim subjektima koji ne počivaju na privatnom vlasništvu. -drugo je gledište onih ekonomista koji poduzeće pokušavaju tretirati “objektivizirano” kao jedno “autonomno biće”, bez obzira na vlasnika kapitala odnosno poduzetnika. Suvremeni teoretičari smatraju da je poduzeće moguće samo u dinamičnom gospodarstvu, povezuje se s robnim gospodarstvom u kojemu “svaka organizacija, koja svoj cilj ostvaruje na taj način što iznosi robu i usluge na tržište, jeste poduzeće. (P. Drucker). Obilježava ga: - dinamika - tržišno usmjerena proizvodnja - rizik
Obilježja poduzeća prema J. Schumpeteru su slijedeća: 1. samostalnost u odlučivanju, 2. upućenost poduzeća na sama sebe, 3. orijentiranost na vlastite ciljeve, 4. definira norme ekonomskog ponašanja, 5. preuzima ekonomski rizik. Ono je postalo predmet proučavanja i istraživanja različitih znanstvenih disciplina od kojih su najznačajnije ekonomska, sociološka, organizacijska i pravna teorija. Svaka od ovih teorija nastoji definirati poduzeće sa svog stajališta po kojemu je ono (1)ekonomska jedinica, (2)zajednica ljudi, (3)poslovni sustav i (4) pravna osoba.
Pravni oblici poduzeća u Njemačkoj INDIVIDUALNA PODUZEĆA OSOBNA OBITELJSKA TRGOVAČKA DRUŠTVA PERSONALNA DRUŠTVA građansko društvo b. g. b. tajno društvo h. g. b. javno trgovačko poduzeće h. g. b. komanditno društvo h. g. b. KAPITALSKA DRUŠTVA dioničarska društva h. g. b. i a. g. Komanditna društva na dionice društva sa ograničenim jamstvom sindikati poduzeća za pomorske plovidbe zajednica za osiguranje
JAVNA PODUZEĆA DRŽAVNO I OPĆINSKO PODUZEĆE JAVNIH KORPORACIJA PODUZEĆE ZAKLADA PODUZEĆE SOCIJALNOG I GOSPODARSKOG UDRUŽENJA ZADRUGE (ZADRUŽNA) PODUZEĆA ZADRUGE S OGRANIČENIM JAMSTVOM ZADRUGE S NEOGRANIČENIM JAMSTVOM
Pravni i drugi oblici poduzeća u europskim zemljama OSOBNA (INDIVIDUALNA) DRUŠTVA (PODUZEĆA) PARTNERSTVO (Partnership) JAVNO TRG. DRUŠTVO Offene Handelgesellscahf KOMANDITNO DRUŠTVO Komanditgessellschaft KAPITALSKA DRUŠTVO S OGRAN. ODGOV. Aktiengesselschaft DIONIČKO DRUŠTVO Aktionengesselschaft
TIPOLOGIJA PODUZEĆA INDIVIDUALNO mali kapital PARTNERSTVO podjela odgovornosti veliki rizik prilagodljivost KORPORACIJA veća poslovna mogućnost skuplje ustanovljavanje brža kapitalizacija sporo prilagođavanje velika proizvodnja JAVNO PODUZEĆE lakši razvoj ograničena odgovornost PODUZEĆE S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU vanjski nadzor hijerarhijska uprava specijalni management podjela vlasnika
PREDNOSTI I SLABOSTI POJEDINIH ORGANIZACIJSKIH OBLIKA PODUZEĆA Tipovi poduzeća Prednosti Slabosti 1. Individualni vlasnik - malo poduzeće, mali kapital - brzo odlučivanje - jaka motivacija - nedjeljivost dobiti povećanje imovine - neograničena odgovornost veliki rizik ograničena proizvodnja više cijene slobodno vrijeme 2. Partnerstvo - povećanje kapitala - uključivanje članova obitelji - dopunski partneri - podjela odgovornosti -veće poslovne mogućnosti - neograničena odgovornost - mogućnost sporova s partnerima - ograničen broj partnera 3. Društva s ograničenom odgovornošću - brža kapitalizacija ograničena odgovornost brža i lakša prilagodljivost veće poslovne mogućnosti mogućnost razvoja u d. d. velika proizvodnja lakše financiranje specijalizirani management - dionice nisu na burzi - vanjsko nadziranje - skuplje ustanovljenje - sporo prilagođavanje - hijerarhijska uprava - javni karakter poslovanja - podvojenost interesa vlasnika i managementa
2. SUVREMENE TENDENCIJE U RAZVOJU PODUZEĆA Pod utjecajem treće tehnološke ili informatičke revolucije događaju se promjene u svim djelatnostima u društvu. 2. 1. Promjene poduzeća u najvišoj fazi razvijenosti industrijskog društva Glavnina zahtjeva svodi se na decentralizaciju, divizionalizaciju i segmentaciju. Ti su procesi popraćeni i zahtjevima za demokratizacijom, participacijom i kooperacijom unutar takva poduzeća, ali i s većom humanizacijom radnog procesa. Odlučivanje na razini cjeline se uglavnom reducira na donošenje strateških odluka. Ima pisaca, koji prigovaraju razvijanju velikih koncerna na mala poduzeća jer to umanjuje mogućnost razvoja. Nije dakle riječ o dezintegraciji nego integracija, ali na posve novim osnovama i jasno određenim interesima integrirajućih dijelova. U funkciji navedenih procesa integracije – dezintegracije nalaze se i razne međunarodne organizacije o kojima je bilo riječi. Zato se ti procesi, odvijali se oni unutar jednog velikog poduzeća ili između njih i po dijelovima, nazivaju PROCESOM UMREŽIVANJA. Nova informatička sredstva i nova tehnologija upravljanja, omogućuju uspješno upravljanje velikim poslovnim sustavima. Stvara se neka vrsta policentričnog sustava. Na toj liniji nastale su i HOLDING KOMPANIJE.
2. 2. Nove orijentacije u razvoju poduzeća H. Van der Hass je, glede promjene poduzeća i njegova položaja u okolini, ukazao na deset karakterističnih preorijentacija: - od orijentacije na prošlost ka orijentaciji na budućnost; - od poduzeća usredotočenog na proizvodnju prema poduzeću usredotočenomu na proizvod (tržište); - od poduzeća u pregovaračkoj okolini prema poduzeću u konkurentnoj okolini; - od polarizacije kapitala i rada prema osmozi kapitala; - od vlasničke kontrole prema profesionalnom managementu; - od akumulacije izvora prema racionalnom razvoju; - od slučajne inovacije prema trajnom inoviranju i znanstvenom upravljanju inovacijama; - od koncepta ekonomskog čovjeka prema konceptu pluralističke motivacije; - od izolacije poduzeća prema poduzeću u pluralističkom društvu; - od klasične organizacijske teorije prema pluralističkoj organizacijskoj teoriji.
U suvremeno doba ne događaju se samo velike promjene već se i povećava brzina tih promjena. Zavladala je neizvjesnost. Organizacija poduzeća, napušta svoje “krute oblike”. Razvija se nova matrična ili mrežna organizacija poduzeća s proizvodnim i dinamičnim projektnim upravljanjem ( project management). Umjesto tzv. organizacijskog čovjeka, pojavljuje se adhokracija. Tromo, veliko poduzeće, ustupa mjesto malim dinamičnim poduzećima. Sustav leasing-strojeva i uređaja iznajmljivanjem za to unaprijed izgrađenih poslovnih zgrada pruža velike mogućnosti slobodnijoj i dinamičnijoj razvojnoj kombinatorici i inicijativi malih i srednjih poduzeća. Neki čak, kao na primjer N. Maerae, predviđaju kraj velikih kompanija u sadašnjem značenju veličine poduzeća. Zamijenit će ih sustavi sastavljeni od malih poduzetnih, poslovnih, istraživačkih, inkubatorskih i sličnih jedinica. A. Schon piše o novom poduzeću kao o “učećem sustavu”. INOVACIJA POSTAJE INTERNA FUNKCIJA PODUZEĆA.
U naše vrijeme kao jezgra poduzeća uspostavlja se integracijski proces. Riječ je, u stvari, o “sustavnom poduzeću”. Razumije se da se u takvim tvorevinama osjetno usložnjava funkcija (ruko)vođenja i razvoja kao i odnos s okolinom. Naime, svaka veća promjena u okolini neizostavno izaziva promjenu i u takvu poduzeću, a promjene u njemu snažnije utječu i na okolinu, izazivajući promjene u njoj. Više nije problem razvoja jednog proizvoda ili postupak nego izgradnja “prave” mreže. Zaključno treba reći da su u tijeku velike promjene poduzeća (1)unutarnje promjene, (2)rast poduzeća, (3)promjene strukture, (4)brzina promjena u okolini (5)poduzeće kao “učeći sustav”. Dolazi do “sustava poduzeća”.
2. 3. Bitne promjene poduzeća na prijelazu iz industrijskoga u “postindustrijsko” društvo Iskaz promjena što ih nosi treća tehnološka revolucija. A. Toffler je podijelio dosadašnji razvitak čovječanstva na tri velika ( epohalna) razdoblja koja on naziva tri vala: PRVI VAL počinje i označuje poljoprivrednu revoluciju, DRUGI VAL označuje industrijsku revoluciju (prvu i drugu tehnološku revoluciju), TREĆI VAL karakterističan je po prijelasku na postindustrijsko ili informatičko društvo. Poduzeća u uvjetima trećeg vala, tj. informatičke revolucije prilagođavaju se brzim promjenama u okolini i u sebi. - promjene krajnjih potrošača, usluga i tržišta - narastanje značenja pojmova individualizacija, fleksibilnosti organizacije - promjene radnog mjesta, nastanak mrežne organizacije pretvorba rukovođenja u vođenje. - traženje veličine i snage u ljudima - mijenja se i pojam zaposlenosti PODUZEĆE POSTAJE, I BEZ DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA, SVE VIŠE DRUŠTVENO I INDIVIDUALNO.
Međuovisnost i međuutjecajnost poduzeća i njegove okoline, uključivo i trajnost promjenjivosti, sa stajališta SAD-a, Naisbitt je sintetizirao u deset strukturnih promjena. Otvoreno je pitanje jeli društva koja još nisu ostvarila postignuća razvijenoga industrijskog društva, mogu neposredno zakoračiti u “postindustrijsko” društvo. Iskustvo tzv. azijskih tigrova (Singapur, Tajvan, itd. ) upućuje na potvrdni odgovor. Međutim, valja imati na umu da je u te zemlje ušao razvijeni svijet sa svim svojim prednostima… SADAŠNJE PODUZEĆE BUDUĆE PODUZEĆE 1. INDUSTRIJSKO DRUŠTVO 2. KLASIČNA TEHNOLOGIJA 3. NACIONALNO GOSPODARSTVO 4. KRATKOROČNI CILJEVI 5. CENTRALIZACIJA 6. POMOĆ INSTITUCIJA 7. PREDSTAVNIČKA DEMOKRACIJA 8. HIJERARHIJSKA STRUKTURA 9. POSTOJEĆE TRŽIŠTE 10. POJEDINAČNE ILI-ILI ODLUKE 11. ALTERNATIVNA RJEŠENJA INFORMATIČKO DRUŠTVO VISOKA TEHNOLOGIJA SVJETSKO GOSPODARSTVO DUGOROČNI CILJEVI DECENTRALIZACIJA SAMOPOMOĆ, OSOBITO ZNANJE PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA MREŽNA STRUKTURA NOVO TRŽIŠTE TIMSKE ODLUKE MULTI OPCIJE Sadašnje i buduće poduzeće i njegova okolina (J. Nasbitt)
3. Pravni oblici poduzeća u Republici Hrvatskoj Zakon o trgovačkim društvima iz 1993. na snazi od 1995. , svrsishodno je prihvatio gotovo sva rješenje iz pravnog sustava zapadnoeuropskih zemalja, posebice Njemačke. Poduzeća odnosno poduzetnici: - trgovac i trgovac pojedinac, - javno trgovačko poduzeća, - komanditno društvo, - tajno društvo, - dioničko društvo - društvo s ograničenom odgovornošću Uvodi se i pojam: - inozemno trgovačko društvo i - gospodarsko interesno udruženje Trgovačko društvo obuhvaća javno, komanditno, dioničko i društvo s ograničenom odgovornošću. Javno trgovačko društvo i komanditno društvo zakon određuje kao društva osoba a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću kao društva kapitala.
3. 1. Bitna obilježja pojedinih trgovačkih društava O BITNOM SADRŽAJU TRGOVAČKIH DRUŠTAVA a) Individualno poduzeće: (inokosno) poduzeće (Soul Proprietorship) poduzeće je osobe- vlasnika, koji se, u pravilu, javlja i u f-ji poduzetnika i managera. b) Vlasnik odgovara za obveze poduzeća čitavom svojom imovinomposlovnom i osobnom. Upravo u ovoj kategoriji vrlo je blizak pojam trgovac i trgovac pojedinac u hrvatskom zakonu o trgovačkim društvima. Trgovac je po tom zakonu određen kao pravna ili fizička osoba koja samostalno, trajno obavlja gosp. djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili usluga na tržištu. Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru kao trgovac pojedinac. c) b) Partnersko ili ortačko poduzeće (društvo): (Partnership) je poduzeće dviju ili više osoba – vlasnika ili posjednika. Osniva se ugovorom. Partneri dijele međusobni profit (dobit) i snose gubitke. (1) opće partnersko poduzeće (2) limitirano partnersko poduzeća
c) Javno trgovačko društvo: je društvo u koje se udružuju dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom Nastaje društvenim ugovorom te upisom u trgovački registar. d) Komanditno društvo je udruženje dviju ili više osoba koje, pod zajedničkom tvrtkom, trajno obavljaju određenu djelatnost. Od članova društva najmanje jedan odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedan odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvu (komanditor). Nastaje društvenim ugovorom i upisom u trgovački registar. e) Tajno društvo je takvo društvo u kojemu jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika. Ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzeća, odnosnog poduzetnika. U novcu, stvarima i pravima. Odnosi između poduzetnika i tajnog člana uređuju se ugovorom. Tajni član sudjeluje u dobiti i gubitku.
f) Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u kojem jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu toga društva. I ovo se društvo osniva na temelju ugovora koji sklapaju osnivači (društveni ugovori), uz potpis svih njih u obliku javnobilježničke isprave. Najniži iznos temeljnog kapitala po spomenutom hrvatskom zakonu iznosi protuvrijednost od 5000 DEM izraženoj u domaćoj valuti. Društvo je osnovano upisom u trgovački registar. kao organi društva pojavljuju se: uprava, nadzorni odbor i skupština! g) Dioničko društvo je najznačajnije društvo kapitala. Pojavljuje se već u 14. st. u Genovi. U 17. i 18. st. sva velika prekomorska poduzeća bila su organizirana kao dionička. Prevladavajući organizacijski oblik financijskog kapitala. Svojstva dioničkog društva nemaju danas samo velika već i srednja i mala poduzeća te pojedinačni poduzetnički pothvati. Dioničko društvo predstavlja poseban (specifičan) oblik centralizacije kapitala. Ono nastaje izdavanjem i prodajom dionica ili pretvaranjem vlastitog kapitala u dionice. Dionica predstavlja vlasnički vrijednosni papir. Obveznica je kreditno vrijednosni papir.
Dionica je, potvrda za uloženi kapital u dioničko društvo. Za nju je vezano pravo na dividendu kao dio dobiti dioničkog društva (koje se odvaja uz dobiti za tu namjenu) a za neke dionice vezana su i određena prava upravljanja dioničkim društvom i pravo na sudjelovanje u stečajnoj-likvidacijskoj masi dioničkog društva. Dionica kao vrijednosni papir predmet je prometanja odnosno kupoprodaje na trž. kapitala odnosno vrijednosnih papira bilo u organiziranom tj. institucionalnom obliku tržišta-burze ili slobodnom-šalterskom. Dionički kapital unutar toga društva se dijeli na temeljni-osnivački i onaj koji se formira iz rezultata poslovanja dioničkog društva. Cijena dionice na tržištu vrijednosnih papira ovisi o visini dividendne stope, a ona o dobitnosti-profitabilnosti d. d. odnosno njegovoj uspješnosti u poslovanju i razvojnoj sposobnosti, kao i dividendnoj polici. Dioničari su zainteresirani za uspješno poslovanje i razvoj d. d. Dionice se dijele na obične-redovne i povlaštene bilo kumulativno ili participativno povlaštene. Povlaštene dionice obične daju neka ovlaštena prava kao što su: pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo na prvenstvo isplatu dividendi i isplatu ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase, i druga prava utvrđena zakonom ili statutom društva. Kumulativna povlaštena dionica daje imatelju pravo naplate kumularnih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imatelja redovnih dionica. Participativne povlaštene dionice daju imatelju pravo da, pored dividende, naplati i dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica. Redovne dionice su opne za koje su, uz pravo na dividendu, vezana i određena prava upravljanja dioničkim društvom koje se mogu sastojati u pravu glasa u glavnoj skupštini društva, pravu na isplatu dijela ostatka likvidacijske mase društva.
Dioničko društvo može se sastojati i od samo jednog člana. Osnivačima d. d. smatraju se dioničari koji usvoje statut društva. Osnivanje poduzeća može biti sukcesivno ili simultano. Dionice se uplaćuju novcem ili ulaganjem stvari i prava. Temeljni kapital i dionice glase na nominalni iznos izražen u valuti RH. Dionice mogu glasiti na donositelja ili na ime. Odluku o izdavanju dionica donosi glavna skupština ili osnivači društva. Dioničko društvo je ustanovljeno upisom u trgovački registar. Prestaje postojati stečajem ili likvidacijom. Organi dioničkog društva su: uprava, nadzorni odbor i skupština društva Dioničarstvo sa sobom nosi i određene promjene, posebice na području managementa. Stara managerska revolucija je odvajala managersku od vlasničke funkcije, dok nova nastoji predati vlasništvo managerima. Zadnjih godina razvila se metoda managerskog otkupa vlasništva dioničkog društva (management buy out, leveraged buy out)
U praksi postoji nekoliko oblika otkupa. oni se svode na slijedeće: prvo, zaposleni otkupljuju poduzeće (employee buy out); drugo, odabrani manageri otkupljuju poduzeće (key Employee buy out); treće, vanjski manageri otkupljuju poduzeće (management buy out) i četvrto, financijske institucije otkupljuju poduzeće (spin out) i sl. Ono što je posebice zanimljivo jest pojhava i razvoj tzv. radničkih dioničkih poduzeća. Karakteristično je da, u svezi s tim, ne samo velika poduzeća već i vlade moralno, političi i financijski podržavaju razvoj radničkog dioničarstva i radničkih dioničkih poduzeća. U tom smislu posebno je zanimljiv ESOP Employee Stock Ownership Plan, koji je osnovalka vlada SDA-a. ESOP je u stvari financijska institucija koja svoj kapital (vlastiti ili iznajmljeni) namjenjuje kupovini radničkih dionica.
h) Korporacijska društva (korporacije) doista jesu dionička društva ali se ipak razlikuju od običnog d. d. One su tvorevina konglomeratskog tipa, povezuju različite djelatnosti što je rijedak slučaj u običnih d. d. 1. Korporacija je po opsegu proizvodnje i financijskoj moći mnogo veća 2. Moć i vlast korporacije iz ruku kapitalista-dioničara sele se u ruke tehnostrukture i managera 3. Korporacija ublažava tržišnu neizvjesnost kroz sustav korporacijskog planiranja i osiguravanjem neke vrste unutarnjeg tržišta. Danas najčešće imaju atribute multinacionalne i transnacionalne prirode. Unutar korporacije u novije doba događaju se sve one unutarorganizacijske transformacije koje su inače svojstvene velikim poduzećima (divizionalizacija, segmentacija, decentralizacija, dehijerarhizacija, umreživanje…) i) Javna (državna) poduzeća ii) Utemeljuju se na javnom (državnom) vlasništvu. Uglavnom ih uspostavlja država izvorno ili putem transformacije drugih oblika poduzeća u privatnom vlasništvu dobrovoljno ili prisilno (nacionalizacija)
U teoriji i praksi često se državno i javno uzimaju kao sinonimi. U državnom i javnom konceptu poduzeća prisutni su i brojni, gotovo istovrsni elementi i sadržaji. 1. Državna i javna poduzeća u pravilu su smještana u djelatnostima velike materijalne i nematerijalne infrastrukture – aktivnosti. Pretežito su to uslužne djelatnosti. Dobar je dio djelatnosti neprofitabilan ali ima i profitabilnih ili djelomično profitabilnih 2. Redovito su to veliki organizacijski, tehnoekonomski i socijalni sustavi, koji zahtijevaju velika investicijska ulaganja. , Potrebni su im suinvestitori i veće državne subvencije. 3. Javna i državna poduzeća svojim djelovanjem stvaraju nužne uvjete uspješnog funkcioniranja ukupnog nacionalnog ekonomskog i društveno političkog sustava 4. Odnos između ponude i potražnje proizvoda i usluga koje takve djelatnosti pružaju u pravilu je neuravnotežen. Potražnja redovito nadmašuje ponudu pa stoga cijene tendiraju porastu. Stoga su u pravilu pod kontrolom države. 5. Dok se na strani proizvođača ili davatelja usluga nalazi mali broj subjekata, na strani korisnika nalaze se, gotovo svi građani države. 6. Što se hrvatske tiče, njezin je sustav državnih ili javnih djelatnosti odnosno državnih ili javnih poduzeća programarski, organizacijski i upravljački. Stao negdje na pola puta između istočnog i zapadnog sustava.
4. Neki posebni poduzetnički oblici a) Holding kompanija je poduzeće koja posjeduje kontrolni paket dionica poduzeća ili dijelova poduzeća uključenih u holding ili čak više holding kompanija unutar jedne veće i složenije kompanije. Riječ je o jednoj vrsti složenog dioničarskog društva u uvjetima kada postoji interes da se više tvrtki udruži oko jedne, kao matične organizacije. Od holdinga njegovi članovi imaju dvojaku korist - lakše dolaze do novog kapitala - određenim dugoročnim programima povezivanja, osiguravaju sebi brži razvoj i veću sigurnost b) Konsolidacija i merger, za razliku od holdinga unutar kojeg poslovne tvrtke i dalje djeluju kao posebni entiteti, ekonomsko-pravni subjekti, KONSOLIDACIJA pretpostavlja spajanje dvaju ili više poduzeća u jedno posve novo, koje u cjelini apsorbira njihova sredstva i obveze. U slučaju mergera dolazi također do spajanja dvaju ili više poduzeća. Razlika je u rome što se kao novo poduzeće pojavljuje jedna od prijašnjih tvrtki. To poduzeće zadržava svoj identitet dok ga druga gube u korist onog koji se inače pokazao najuspješnijim ili daje jamstva za napredak
c) Leasing predstavlja varijantu zakupa i metodu eksternog financiranja. Ima svojstvo duga jer zakupnina sadrži dio za amortizaciju iznajmljene imovine (otplatna kvota) i dio za naknadu iznajmljivaču. Može biti poslovni i financijski, direktni ili indirektni. Poslovni leasing ima za predmet sredstva za rad ili slična poslovna sredstva. Financijski leasing ima za predmet novčana sredstva. Direktni leasing je financijski. Indirektni leasing (leverage) označava situaciju kada zakupodavatelj osigurava određeni postotak sredstava a ostalo posuđuje od trećih osoba. d) Kartel, interesne ekonomske zajednice, koncern i trust Kartel predstavlja udruživanje poduzeća u određenu integracijsku cjelinu u kojoj udruženi članovi zadržavaju svoju ekonomsku i pravnu samostalnost. Radi zaštite i napretka udruženih položaja i to dominacijom ili obranom od dominacije drugih na tržištu. Tako postoje karteli višeg i nižeg ranga. Rabat -karteli, strukturalni i krizni karteli, karteli tipiziranja i racionalizacije i slično. Interesne ekonomske zajednice predstavljaju dogovor o zajedničkoj dobiti, o načinu obračuna proizvodnje i prezentacije rezultata i tome slično. Koncern je , za razliku od kartela, oblik višesmjerne koncentracije. U koncernu svi dijelovi zadržavaju pravnu samostalnost, ali ne i ekonomsku. Koncern se pojavljuje u pet oblika: koncern s razmjenom kapitala, koncern s vodećim poduzećem, koncern vođen financijskim poduzećem, koncern s upravljačkim društvom, trust koncern.
Trust je udruženje poduzeća pri čemu oni koji su se udružili gube svoju samostalnost. Stvara se nova pravna osoba i potpuno nova tvrtka. Trust sadrži io brojne elemente koncerna. To je ustvari fuzija prijašnjih poduzeća kojom se poništavaju elementi njihove ekonomske i pravne samostalnosti. e) Multinacionalna i transnacionalna kompanija – poduzeća koja svoje proizvodne, prodajne, istraživačke i razvojne organizacije uspostavljaju i razvijaju u više zemalja. Dijele se na tri skupine a) etnocentrična poduzeća matično poduzeće upravlja filijalama i upućuje ima važnije rukovodeće osoblje b) policentrična poduzeća u kojima su jake filijale koje izabiru vodeće ljude iz svojih redova i postavljaju ih na rukovodeća mjesta c) geocentrična poduzeća
5. Način osnivanja poduzeća Osnivanje poduzeća je postupak u kojem pojedinac ili grupa koja do tada nije bila poduzetnik postaje poduzetnikom. Razlikuje se više načina na koje se osniva poduzeće s to su: 1. formiranjem 2. preuzimanjem postojećeg poduzeća 3. preuzimanjem porodičnog poduzeća 4. osnivanjem 5. spin-off osnivanje 6. management buy-out osnivanje 7. franchising
5. 1. Formiranje do tada nepostojećeg poduzeća Postupak obuhvaća brojne faze kao što su (Griffin): 1. Odluka 2. analiza 3. izbor proizvoda 4. istraživanje tržišta 5. predviđanje prihoda 6. izbor lokacije 7. plan proizvodnje 8. plan marketinga 9. plan organizacije 10. plan pravnih aktivnosti 11. plan osiguranja 12. plan računovodstva 13. financijski plan 14. napisati cover letter (pismo namjere) 15. Od svih aktivnosti posebno je karakteristična ona koja se odnosi na istraživanje tržišta. Svih 14 koraka je međusobno povezano, jasno je da se neki koraci ne mogu poduzeti dok se prethodni koraci ne dovrše.
5. 2. Preuzimanje postojećeg poduzeća od strane pojedinca ili grupe koji do tada nisu bili poduzetnici Pretpostavlja da dotično poduzeće već postoji. Preuzimanje se može izvršiti bez naknade ili uz naknadu. Najčešći je slučaj preuzimanje postojećeg poduzeća putem kupoprodaje, direktnom pogodbom ili pak putem natjecanja. Prednost je ovakvog načina osnivanja poduzeća prvenstveno u tome što se preuzima već postojeće tržište, tehnologija rada, iskustvo zaposlenih, stečena reputacija i li drugo. 5. 3. Preuzimanje porodičnog poduzeća od strane nasljednika najznačajniji je oblik jačanja poduzetništva s obzirom da se poduzetničko iskustvo prenosi s koljena na koljeno i na taj način osigurava kontinuitet jednom osnovanog poduzeća.
5. 4. Osnivanje novog poduzeća od strane nekog već postojećeg poduzeća U ovom se slučaju radi o tome da se kao osnivač javlja pravna osoba. Ono ulaže svoj kapital (samostalno ili u zajednici s drugim) da bi osnovalo novo poduzeće. Najznačajnije su tri osnovne mogućnosti ulaganja: 1. radijalno, 2. piramidalno, 3. cirkularno. Sustav radijalnog ulaganja (afilijacija) je takav sustav u kojem već postojeće poduzeće ulaže svoj kapital u osnivanje jednog ili više novih poduzeća. Sustav piramidalnog ulaganja je takav sustav u kojemu postojeće poduzeće osniva jedno ili više novih poduzeća a svako od ovih posljednjih opet osniva jedno ili više poduzeća. Na ovaj se način stvara lanac poduzeća u kojem prvo predstavlja matično poduzeća (majka), ona druga su filijale prvog (kćeri), ona treća su podfilijale prvog (unuci) itd. Sustav cirkularnog (uzajamnog)ulaganja je takav sustav u kojem postojeće poduzeće kao i u sustavu piramidalnog ulaganja osniva lanac poduzeća, samo ono ima većinski ulog jedino u osnovanim filijalama. Navedenim načinima nastaju Holding kompanije.
5. 5. Spin off Takav način osnivanja novog poduzeća kada novo poduzeće nastaje iz postojećeg (matičnog) poduzeća pri čemu trenutačno zaposleni u tom novom poduzeću dobijaju značajan dioničkog kapitala, a dio i dalje ostaje u vlasništvu matičnog poduzeća. Za one slučajeve kada se razvija novi proizvod koji nije važan za glavnu djelatnost matičnog poduzeća. 5. 6. Management buy-out Takav način osnivanja poduzeća u kojemu novo poduzeće nastaje tako da manageri postojećeg poduzeća otkupe dio tog poduzeća i taj otkupljeni dio organiziraju kao novo poduzeće. Prednost je ovakvog osnivanja poduzeća u tome što manageri poznaju dotično poduzeće, njegove prednosti i slabosti, mogućnosti i prijetnje tržišta tog poduzeća, tehnologiju proizvodnje, dobavljače, kupce i što posjeduju niz informacija o samom poduzeću.
5. 7. Franchising Je takav način osnivanja poduzeća u kojem postojeće poduzeće ustupa uz naknadu pravo prodaje trgovcu i obavezuje se da neće nikom drugom na ugovorom određenom geografskom području davati ista ili slična prava. Trgovac u tom slučaju posluje pod firmom davatelja prava koristeći sve prednosti koje iz toga proizlaze: - image - marka proizvoda - tehnologiju - prava - opskrbu, razvoj, managersku pomoć i sl. Razlikuju se tri oblika franchisinga, a to su: 1. proizvodno-maloprodajne franšize, 2. proizvodno veleprodajne franšize, 3. veleprodajno-maloprodajne franšize.
Uvjeti osnivanja novog poduzeća 1. opći uvjeti 2. posebni uvjeti 3. Opći uvjeti predstavljaju ekonomske, socijalne i političke činitelje: 4. tržišne institucije, 5. pravna država, 6. civilno društvo. 7. Tržišne institucije obuhvaćaju tri segmenta tržišta 8. tržište proizvoda/usluga, 9. tržište kapitala, 10. tržište radne snage. 11. Pravna država ima bitnu ulogu u tome da pravno (zakonski) regulira sva bitna pitanja koja se odnose na osnivanje i poslovanje poduzeća. 12. Civilno društvo odgovorno je za slobode i različitosti pojedinaca, pluralizma i raznolikosti interesa, te zaštite ljudskih prava i sloboda. Bez takvog društva teško je zamisliti postojanje razvijenih tržišnih institucija i pravne države.
Posebni uvjeti Pored općih uvjeta za osnivanje poduzeća bitni su i posebni uvjeti i to: 1. ekonomska razvijenost i tržišna konjuktura, 2. razvijenost poduzetničke infrastrukture, 3. stanje uže sredine potencijalnog poduzetnika, 4. zakonski uvjeti osnivanja poduzeća.
IZBOR ORGANIZACIJSKO – PRAVNOG OBLIKA BUSINESSA Razlikuju se tri temeljna organizacijsko-pravna oblika obavljanja businessa: • inokosni poduzetnik • partnerstvo (ortakluk) • dioničko društvo INOKOSNI PODUZETNIK U inokosnom poduzetništvu u jednoj su osobi udruženi vlasnik, poduzetnik, manager i izvršitelj. Inokosni poduzetnik može svoj posao obavljati na dva načina, a to su: 1. kao fizička osoba – obrtnik 2. kao pravna osoba – trgovac pojedinac 3. Obrt se definira kao samostalno i trajno obavljanje svih dopuštenih djelatnosti fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu
Tri osnovne kategorije obrta: 1. slobodni obrt, 2. vezani obrt, 3. povlašteni obrt. Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovački registar kao trgovac pojedinac. Na njega se primjenjuju drugačiji propisi nego u slučaju obrtnika - neki su od tih propisa stroži a neki povoljniji.
PARTNERSTVO (ORTAKLUK) Partnerstvo (partnership) ili kako ga u Europi zovu ortakluk zastupljenije je u gospodarstvu zapadno-europskih zemalja nego u SAD. To je takav oblik poduzeća u koje se udružuju dvije ili više osoba kao suvlasnici (partneri, ortaci) u svrhu vršenja poduzetničke djelatnosti. Nastaje zaključivanjem ugovora na temelju kojega ortaci udružuju svoj kapital radi dogovorene djelatnosti. Ugovorom se uređuju unutarnji odnosi između ortaka kao vlasnika u pogledu podjele rada, uloga kapitala, udjela dobiti itd. Razlikuju se tri oblika partnerskih poduzeća, a to su: 1. Javno trgovačko društvo, 2. Komanditno društvo, 3. Društvo s ograničenom odgovornošću.
JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO Javno trgovačko društvo je najstariji oblik partnerskih poduzeća, a nastaje udruživanjem dvije ili više osoba (fizičkih ili pravnih) radi zajedničkog (ortačkog) businessa. Broj ovih osoba, po pravilu nije velik, a u nekim je zemljama i ograničen zakonom. Svaki ortak mora imati svojstvo trgovca pri čemu se pod trgovcem podrazumijeva svaka fizička osoba koja samostalno trajno obavlja bilo koju dopuštenu gospodarsku djelatnost u svrhu ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe i pružanjem usluga na tržištu. Javno trgovačko društvo osniva se ugovorom između ortaka (osnivački ugovor) kojim oni utvrđuju međusobne odnose kao što su: udio, tvrtka društva, pravni odnosi, način vođenja poslova… KOMANDITNO DRUŠTVO , trgovačko društvo u kojemu se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvu (komanditor). Osniva se društvenim ugovorom, koji je temeljni akt društva. Poslovodstvo i zastupanje komanditnog društva je u rukama komplementara, ali se vođenje poslova može povjeriti i komanditorima. Kako komanditisti nisu u tako bliskoj vezi s društvom kao komplementari, mogu sudjelovati i u drugim društvima.
DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU , oblik trgovačkog društva u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba unose temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki, a nijedan osnivač ne može kod osnivanja društva preuzeti više temeljnih uloga. Članovi odgovaraju za obveze društva samo svojim ulogom u društvo. Društvo se osniva na temelju potpisivanja ugovora koji sklapaju osnivači. Ugovor sadrži ime tvrtke, sjedište, predmet poslovanja, iznos temeljnog kapitala, ulog svakog pojedinog osnivača, vrijeme na koje se društvo osniva, prava i obveze članova prema društvu te prava i obveze društva prema članovima. Društvo se upisuje u trgovački registar sa svim propisanim podacima. Članovima društva pripada dio godišnje dobiti prema veličini njihova udjela. Obično se zahtijeva da tvrtka društva s ograničenom odgovornošću sadrži i oznaku iz koje se vidi da se radi o tome tipu društva. Tako se u nas dodaje d. o. o. , u njemačkom pravu Gmb. H (Gesellschaft mit beschränkter Haftung), u francuskom S. A. R. L. (Société ŕ Responsabilité Limitée), u talijanskom Sa. RL (Societŕ a Responsabilita Limitata) itd. Društvo nije obvezno javno polagati svoj završni račun, pa ne postoje javnosti dostupne informacije o njegovu bonitetu. U slučaju stečaja, članovi društva gube prava stečena udjelom u društvu.
DIONIČKO DRUŠTVO Dioničko društvo kao najznačajniji oblik organizacije poduzetništva, suprotno inokosnom i partnerskom poduzeću, nije vezano za vlasnika, već je samostalna pravna osoba, odvojena od imovine vlasnika. Svoju imovinu ono formira od vrijednosti prodanih dionica čiji vlasnici (dioničari) imaju pravo upravljanja i pravo na dobit. Kupnjom dionica stječu se sva prava dioničara. dioničko društvo, trgovačko društvo u kojem članovi dioničari sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Može imati i samo jednog člana. Sredstva za osnivanje i početak rada pribavljaju se ulozima osnivača dioničara. Zbroj uloga čini temeljni kapital. Društvo izdaje dionice dioničarima u vrijednosti koja odgovara vrijednosti njihova uloga. Na osnovi dionica, dioničari imaju imovinska i upravljačka prava u društvu. Za obveze društva prema vjerovnicima odgovara samo društvo. U pravilu, dioničari ne odgovaraju za obveze društva (osim u iznimnim slučajevima tzv. » probijanja odgovornosti «). U slučaju stečaja društva, dioničari gube jedino prava koja su imali na temelju dionica, ali nisu obvezatni namirivati dugove društva iz svoje imovine izvan društva. U skladu s propisima, tvrtka subjekta koji ima oblik dioničkog društva sadrži i oznaku da je riječ o dioničkom društvu. Tako se dodaje d. d. (u našem pravu), AG (u njemačkom pravu - Aktiengesellschaft), SA (u francuskom pravu - Société Anonyme), Spa (u talijanskom pravu Societa per Azioni) itd.
Ovo društvo po obliku odgovornosti svojih članova slično je društvu s ograničenom odgovornošću. Razlika je u tome što, u pravilu, dioničko društvo ima veći kapital i veći broj članova. Stoga je kapital dioničkog društva podijeljen na dionice (radi lakšeg dokazivanja i ostvarivanja prava dioničara), a na dioničko društvo primjenjuju se stroži propisi u pogledu organiziranja i poslovanja društva, broja, sastava i kompetencije organa društva i zaštite prava trećih stranaka koje posluju s dioničkim društvom.