5 Predromanika u Dubrovniku Predromanika u Hrvatskoj

5. Predromanika u Dubrovniku

Predromanika u Hrvatskoj • • • Asimilacija Hrvata sa domaćim romaniziranim stanovništvom, prihvaćanje latinskog jezika i pisma, reformiranog Rimskog prava, a ubrzo i kršćanstva (kršćanstvo Hrvatima donose Ćiril i Metod , te benediktinski misionari iz Montecassina i Sjeverne Italije) Dvije države: Panonska Hrvatska i Primorska Hrvatska početkom 6. st. Hrvatska plemena osvajaju Salonu i Epidaur Predromanika u Hrvatskoj (9. st. - Hrvatska je kneževina, 10/11. st. kraljevina) Umjetnost – prevladava plitki reljef, arhaični oblici, nema monumentalnosti, ornamentalni ukras biljnog porijekla, vrlo rijetko likovi ptica i drugih životinja, još rijeđe ljudski likovi Sakralne građevine skromnih razmjera uglavnom presvođene bačvastim svodom (derivacija ranokršćanskih crkava), građene od lomljenog kamena utopljenog u žbuku Kupola u kvadratičnom tamburu – obično na trompama Longitudinalno strukturiranje crkvenog prostora - tri traveja, s minijaturnom kupolom nad središnjim travejem – tip predromaničke crkvice Južnog Primorja Ishodišni oblik: Maksimova memorija u villi rustici na otočiću Majsanu - preko puta Orebića

Tipovi crkvica • • Srednja Dalmacija – tip centralne građevine križnog, kružnog ili više konhalnog tlorisa s kupolom Crkve građene od neobrađena lomljenog kamena uz obilatu upotrebu žbuke Crkvice su neizostavno ožbukane i izvana i u unutrašnjosti, a zidni plašt, ojačan i artikuliran lezenama i slijepim lukovima, perforiran je nevelikim brojem jednostavnih uskih otvora (zagrađenih tranzenama) koji propuštaju malo svjetla čime se pojačava dojam mističnosti Osnovni tipovi sakralne gradnje (8. i 9. st): Longitudinalni tip sa tri traveja i kupolom nad središnjim travejom (Sv. Nikola i Sv. Luka , Dubrovnik, Sv. Petar, Priko kod Omiša) Centralni tip križnog tlorisa s kupolom iznad križišta brodova i polukružnom apsidom upisanom u pravokutni završetak zida (Sv. Križ, Nin, ) Centralni tip kružne osnove s kupolom (Sv. Donat, Zadar) Longitudinalni tip s kontraforima i snažnim tornjem/zvonikom na pročelju(Sv. Spas na izvoru Cetine)

Plitki reljefni ukrasi • Centralni tip-trolisne, peterolisne, osmerolisne (Sv. Petar, Ošlje) • Crkve sa kontrafornim ojačanjem zidova i masivnim zvonikom na pročelju – (Sv. Spas na izvoru Cetine) • Postoje i lokalne varijante koje miješaju razne forme • U kiparstvu nema pune plastike, već prevladavaju plitki reljefni ukrasi, kompozicijski oblikovani po zakonima kadra, hijerarhije figure i straha od praznog prostora (horror vacui) kojima se ukrašava crkveni namještaj (ciboriji, pluteji, oltarne pregrade, tranzene) a kojima dominira pleterna ornamentika • Reljefi ukrasnih ploča – vrijedni povijesni izvori jer su na njima ispisana imena hrvatskih kraljeva i knezova

Slikarstvo • • Slikarstvo predromaničkog razdoblja sačuvano samo u fragmentima a po ostacima pigmenta znamo da je bio oslikan živim bojama –crvenom, modrom i žutom (grčki uzori) Sačuvano nekoliko minijatura – ističu se 2 evanđelistara: splitski iz 8. st. i onaj iz Zagrebačke biskupije iz 11. st.

Sv. Nikola Grčki, 9 -10. st. , Lopud - južnodalmatinski trotravejni jednobrodni tip s kupolom nad srednjim travejem Sv. Nikola Grčki, pročelje Sv. Ilija, Lopud, tranzena

Sv. Petar na Priku, 9 – 10. st. , Omiš

Sv. Juraj, 9 -10. st. , Ravanjska(lijevo) Sv. Trojstvo, 8 – 11. st. , Split (šesterokonhni tip – desno)

Sv. Spas, 9. st. , Cetina – crkve sa kontraforima Sv. Križ, 9. st. , Nin – križni tloris s kupolom

Sv. Donat, Zadar • Najveća i najmonumentalnija predromanička crkva u Hrvatskoj • Utjecaj Ravenne i Aachena • Rotonda izvorno posvećena Sv. Trojstvu, dvobrodna s 3 polukružne apside, podignuta u 8. i 9. st. • Kamen lomljenac, obilje žbuke, lezene, slijepe arkade, kupola u kružnom tamburu • Temelji - ulomci kamena sa rimskog foruma • Crkva visoka oko 36 m koliko joj iznosi i promjer • Troapsidalno svetište sa radijalno postavljenim apsidama

Sv. Donat, Zadar (8/9. st. )

Predromanika u Dubrovniku • • • U Dubrovniku i njegovom širem okružju, poglavito na Elafitima, u 9. i 10. st. izgrađeno je više sakralnih objekata – neki su sačuvani djelomično u izvornom obliku (nadograđeni u kasnijim vremenima ili uspješno restaurirani), a bogatstvo sačuvane arhitektonske i reljefne plastike, likovnim izrazom i razlikama u načinu klesanja, upućuje na postojanje više klesarskih radionica – riječ je o dijelovima portala i prozorskih elemenata, o dijelovima kapitela, stupova, vijenaca, ciborija, oltarnih pregrada, propovijedaonica, i dr. Najveći dio sačuvane kamene plastike potječe iz crkava u gradu - Sv. Stjepana, Sv. Petra, Sv. Nikole, Sv. Andrije, Sv. Bartula, Sv. Marije od Kaštela, te iz crkava iz gradskog okružja – Sv. Marije u Rožatu, Sv. Srđa na Koločepu, Sv. Mihovila na otočiću Mrkanu, Sv. Andrije na Pučini i crkvice u Ošlju – većina tih crkvica pripadala je većim ili manjim benediktinskim samostanima – muških izvan gradskih zidina, ženskih samo unutar njih – brojni ulomci nađeni su in situ, a mnogi i u dubrovačkim palačama i kućama ili u vrtovima nastalim nakon potresa 1667. Neki arhitektonski oblici ukazuju na bizantske utjecaje, a neki utjecaje zapadnog crkvenog kruga, poglavito jakih redovničkih zajednica (benediktinci)

Crkva Sv. Petra Velikog, 12. st • • • Crkva Sv. Petra izgrađena je kao samostanska crkva redovnica benediktinki Sv. Šimuna vjerojatno u 9/10. st. – to je izvorno bila reprezentativna bazilika s kvadratnom apsidom izvana i polukružnom iznutra, te s upisanim transeptom i kriptom ; kupola crkve bila je eliptičnog oblika a nosila su je 4 stupa; ispred ulaza u crkvu bio je narteks (bizantski utjecaj) – pretpostavlja se da je izgrađena nad starokršćanskom sakralnom građevinom – najveći dio pleternih ulomaka pripada 9. ili ranom 10. st. ; kripta je vjerojatno bila namijenjena kultu mučenika, što crkvi pridodaje dodatnu važnost i svrstava je među najvažnije sakralne građevine u Dubrovniku Prvi put u dokumentima crkva se spominje 1108. (to je ujedno i najstarija sačuvana originalna isprava pisana u Dubrovniku) Na prijelazu iz 15. u 16. st. crkva ulazi u sklop novosagrađenog samostana Sv. Apostoli na kojemu rade Marko Andrijić (kleše vijence, pilastre i lukove…) i Leonard Petrović (radi portal u samostanski kompleks i reljefnu lunetu nad njim Arheološka istraživanja u crkvi Sv. Petra vršena su 50 -60. tih godina 20. st. i tada je pri iskopavanju crkve i njezine kripte pronađeno oko 200 pleternih ulomaka koji su bili u funkciji spolija i dijelova nadgrobnih ploča – osim njih pronađeni su i veći ulomci starokršćanske mramorne menze, ulomak kasnoantičke nadgrobne stele s prikazom hypnosa, mnogo ulomaka keramike (rimske, slavenske, bizantske i kasnije), te nekoliko komada kasnijeg novca Od dijelova izvorne građevine sačuvani su dijelovi portala u zapadnom (originalnom ? ) zidu presloženi u okvire dvaju prozora za pričešćivanje

Sv. Petar, Dubrovnik

Sv. Petar

Sv. Stjepan

Crkva Sv. Stjepana • • Prilikom njezina istraživanja pronađeni su komadi pleterne skulpture iz prijelaza iz 8. u 9. st. , zatim iz zrele predromaničke faze iz 9. ili 10. st, ali i iz kasnog razdoblja iz 11. i početka 12. st. Crkvu Sv. Stjepana spominje i Konstantin Porfirogenet 949. - kao crkvu “u središtu grada” 1998. revizija arheoloških istraživanja potvrdila je postojanje dvaju slojeva pleterne ornamentike – s geometrijskim i cvjetnim motivima – te postojanje temelja manjeg sakralnog objekta unutar zidova crkve, ali otkrila je i to da je sačuvan veći dio južnog zida crkve, te da su dimenzije crkve veće od onih ranije utvrđenih Također, pronađeno je i nekoliko ulomaka crkvenog namještaja

Sv. Stjepan

Sv. Nikola

Crkva Sv. Nikole • • Ova predromanička crkva nalazi se na istočnom kraju ulice Prijeko i ima (na zapadnoj strani) nadograđen kasnorenesansni dio s pročeljem iz 1607. Apsida prvotne predromaničke crkve iz 11. st. iznutra polukružna, izvana četvrtasta i da je izgrađena na litici Južni zid crkve raščlanjen je slijepim nišama s vanjske strane Ostaci izvorne crkve u interijeru vidljivi su u sačuvanim svodovima s ostacima pojasnica i kupolom Crkva Sv. Nikole, izvorno je bila trotravejni longitudinalni objekt s kupolom iznad srednjeg traveja (južnodalmatinski tip – kupola je utjecaj Bizanta) Dužina crkve je 7, 20 m, a širina je 4, 60 m Od crkvenog namještaja sačuvan je samo ulomak prozorske rešetke od vapnenca

Crkva Sv. Nikole

Sv. Nikola

Sv. Nikola, svod i kupola

Sv. Nikola

Predromanički zabat oltarne pregrade, Muzej dominikanskog samostana

Crkva sv. Luke

Na Andriji

Na Andriji • • Nakon potresa 1667. lokalitet Na Andriji više nije obnavljan - prema arhivskim izvorima na tome mjestu je bilo više crkava i samostana – Crkva sv. Andrije prvi put se spominje 1226. , samostan Sv. Andrije je bio ženski samostan – uz njega je bila izgrađena i crkva Sv. Martina Stara je crkva porušena 1548. i na istom mjestu je bila izgrađena nova crkva, porušena u potresu 1667. U blizini samostana 1387. izgrađena je ubožnica (Hospital grande) Na donjem terasastom dijelu pored samostana Sv. Andrije bio je izgrađen samostan Sv. Bartula (Bartolomeja) o čijim redovnicama postoji jedna čirilska bilješka iz 1169/1170. Samostani Sv. Andrija i Sv. Bartul, čini se, početkom 15. st. Su se sjedinili i u prizemnim prostorima obaju samostana izgrađena javna žitnica U arheološkom istraživanju lokaliteta pronađeno je više od 1000 različitih ulomaka – od toga više od 40 ulomaka predromaničke kamene plastike

Pustijerna

Pustijerna • • • Pustijerna je prema najnovijim pretpostavkama ishodišno jezgro grada U arheološkim istraživanjima pronađeno je umjesto pretpostavljenih ostataka samostana Sv. Tome, više stambenih kuća i palača uz popločanu ulicu i veći broj ulomaka kamene plastike među njima i onih urešenih pleternom ornamentikom U arheološkim istraživanjima ispod crkve Sv. Bartula pronađeni su ostaci predromaničke crkve Sv. Kuzme i Damjana iz sredine 11. st. koja je pripadala samostanu na Lokrumu, te temelji kule kasnoantičkog obrambenog sustava Pustijerne – portal predromaničke crkve urešen pleternom ornamentikom u baroknom razdoblju je ugrađen u zapadno pročelje crkve Sv. Bartula U ulici Kneza Damjana Jude prilikom popravka vodovodnih cijevi pronađen je kasnoantički stup od diorita U arheološkim istraživanjima temelja barokne crve Gospe od Karmena, pronađeni su ostaci romaničke crkve Sv. Ivana i dijelovi pleterne plastike

Pustijerna

Sv. Bartul / Sv. Kuzma i Damjan

Originalni portal crkve Sv. Kuzme i Damjana, danas otvor na pročelju crkve Sv. Bartula

Crkva Sv. Srđa, Koločep. 10 -11. st. • • Na pola puta između naselja Gornje i Donje Čelo, na lokalitetu zvanom Brdo u gustoj makiji ruševine su predromaničke crkve Sv. Srđa – iz 10/11. st. Pred crkvom su pronađeni ostaci triju grobnica – u grobnicama su pronađeni bizantski novac iz 13/14. st. i ostaci staklenih i keramičkih posuda Građena je kamenom lomljencem utopljenim u žbuci i bila je ožbukana i izvana i unutra Imala je oltarnu pregradu od koje je sačuvan jedan kapitel iz 11. st.

Sv. Srđ

Sv. Srđ, Koločep

Zabat oltarne pregrade iz crkve Sv. Mihovila

Dio oltarne pregrade iz Sv. Mihovila, pronađen u crkvi Sv. Srđa

Sv. Mihovil

Ošlje

Ošlje, 10. st.

Ošlje

Crkva Sv. Marije na Lokrumu • • po spolijma ugrađenima u zidove kasnijih zdanja i njihovom pleternom ukrasu za pretpostaviti je da je na mjestu benediktinskog samostana is romaničkog razdoblja, u predromanici bila izgrađena crkva i samostan (10/11. st. ) Samostan na Lokrumu ukinut je na prijedlog dubrovačke vlade 1798. - Papa je odobrio prodaju dobara, redovnici su poslani u Italiju, a otok je prodan nekolicini Dubrovčana

Crkvica Sv. Mihajla, Ston, 11. st.

Predromanika, crkva Sv. Mihajla, Ston

Crkvica Preobraženja Kristova - “Sigurata”, 12. st. • Crkvica Sigurata na Prijekome spominje se u pisanim izvorima od kraja 12. st. • Izvornim imenom crkva Preobraženja Kristova bijaše poznata kao izraziti primjer dubrovačkog predromaničkog stila gradnje. • Istraživanja su potvrdila da je na tom mjestu crkva postojala i znatno prije. Utvrđene su dvije starije faze gradnje, od kojih prva upućuje na razmeđe kasne antike i ranog srednjeg vijeka (6 -8 st. ), druga na rani srednji vijek prije 11. st. njezinoj trotravejnoj lađi s kupolicom u srednjem polju iz 11. st. , nakon velikog potresa 1667. pridodane su dvije bočne lađe.